4um Uzice
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

4um Uzice


 
HomeSearchLatest imagesRegisterLog in

 

 Sunchev sistem

Go down 
2 posters
Go to page : 1, 2  Next
AuthorMessage
gorillaz
Admin
gorillaz


Broj poruka : 428
Godina : 37
Localisation : Uzice
Datum upisa : 2006-12-26

Sunchev sistem Empty
PostSubject: Sunchev sistem   Sunchev sistem Icon_minitimeWed Jan 17, 2007 4:06 am

Već od najranijih dana su ljudi posmatrali nebo i pokušavali shvatiti kakve su to "svetleće tačkice" na njemu. Prvi poznati astronom je bio grk Ptolomej koji je živeo u 2. veku. On je smatrao da se Zemlja nalazi u središtu svemira i da se planete, Mesec pa i Sunce okreću oko nje. Takođe je primetio da se zvezde kreću pravilnim putanjama a da se planete kolebaju. Ovu pojavu je objasnio tako da je pretpostavio da se planete osim po orbitama kreću i po malim kružnicama. Poljak Nikola Kopernik (1473-1543) je doveo u pitanje Ptolomejevo shvatanje Sunčevog sistema i tvrdio da se Zemlja zajedno sa svim planetama okreće oko Sunca a da se oko Zemlje okreće jedino Mesec. Svoja gledišta je objavio 1543.u knjizi "O obrtanjima nebeskih krugova". Ova njegova knjiga kao i gledišta su bila zabranjena od strane crkve jer je crkva smatrala da je Zemlja u središtu svemira. Jedina greška u Kopernikovom shvatanju Sunčevog sistema je bila u tome što je on smatrao da se planete okreću oko Sunca po savršenim kružnicama. Treće poimanje Sunčevog sistema je uveo danski astronom Tycho Brahe (1546-1601) koji je tvrdio da se sve planete, osim Zemlje, okreću oko Sunca , a da se Sunce okreće oko Zemlje. I on je smatrao da su putanje planeta i Sunca savršene kružnice. Tek je nemački profesor Johannes Kepler (1571-1630) stekao pravo gledište o Sunčevom sistemu. On je prvi tvrdio da se sve planete zajedno sa Zemljom kreću oko Sunca po manje više eliptičnim putanjama.

Sunčev sistem se sastoji od Sunca 9 planeta, 63 meseca, velikog broja kometa i asteroida, međuplanetarnog medija. Možemo ga podeliti na unutrašnji i spoljašnji. U unutrašnji Sunčev sistem spadaju četiri terestričke planete.(Merkur, Venera, Zemlja, Mars) Jovijanske planete čine spoljni Sunčev sistem (Jupiter, Saturn, Uran, Neptun). Sve planete i asteroidi se okreću oko Sunca u istom smeru u orbitama koje su u blizini ravni koja je određena zemljinom orbitom i sunčevim ekvatorom a naziva se ravan ekliptike. Orbite svih planeta, izuzevši Merkur i Pluton čije su skoro kružne, su elipse sa Suncem u jednom od fokusa elipse. Na donjoj slici se mogu videti približno tačne relativne udaljenosti orbita pojedinih planeta od Sunca. Najudaljenija planetarna orbita se nalazi na 40 astronomskih jedinica od Sunca, ali je zona uticaja Sunčeve gravitacije mnogo šira.

Sunchev sistem Suncevsistemda4
Back to top Go down
https://underground.niceboard.com
gorillaz
Admin
gorillaz


Broj poruka : 428
Godina : 37
Localisation : Uzice
Datum upisa : 2006-12-26

Sunchev sistem Empty
PostSubject: Re: Sunchev sistem   Sunchev sistem Icon_minitimeWed Jan 17, 2007 4:07 am

Ovdje je ukratko objašnjena teorija o nastanku Sunčevog sistema. Za sada se smatra da ona vrlo dobro opisuje nastanak Sunčevog sistema iako je pronalaskom planeta koji kruže oko nekih drugih zvijezda otkriveno da se oni ne ponašaju po toj teoriji, ali se smatra da je to zbog pogreške prilikom promatranja a koja do sada nije otkrivena.

1. Oblak međuzvjezdanog plina i/ili prašine(tzv. Sunčeva maglica) se počeo urušavati zbog poremečaja koji je najvjerovatnije uzrokovala obližnja eksplozija supernove.
2. Kako se oblak urušavao u središtu se počeo zgušnjavati i zagrijavati sve dok temperatura nije postala dovoljno visoka da prašina počinje isparavati. Ta početna faza je najvjerovatnije trajala manje od 100,000 godina.
3. Središte se dovoljno zgusnulo da bi moglo postati protozvijezda, a ostatak plinova lebdi i kruži oko nje. Jedan, veći dio tog materijala i dalje pada u središte i time povečava masu protozvijezde, a drugi dio zbog centrifugalne sile ostaje kružiti oko nje i formira rotirajuči disk.
4. Prva prekretnica. Ukoliko materijal koji kruži oko središta postane na jednom svom dijelu nestabilan i počne se urušavati nastaje još jedna zvijezda. Tako nastaju binarne zvijezde.
5. Materija je dovoljno hladan da se mogu metali, stijene i led stvrdnuti i formirati male čestice.
6. Te se čestice zatim međusobno sudaraju i tako stvaraju veče čestice. To se odvija sve dok te čestice ne dostignu veličinu manjih asteroida.
7. Ukoliko te čestice postanu toliko velike da bi imale dovoljno veliku vlastitu gravitaciju, počinju privlačiti manje čestice iz svoje okoline i time još više rastu. Veličina do koje če narasti ovisi o udaljenosti od zvijezde te gustoći i sastavumaterijala koji se nalazi oko njih. To početno tijelo s gravitacijom zajedno sa oblakom plina i prašine koji ga okružuje se naziva protoplanetarna maglica.
8. Nakon približno milion godina nakon početka stvaranja zvijezde maglica koja je okružuje je dovoljno hladna, a sunčev vjetar koji proizvodi novoformirana zvijezda dovoljno jak da otpuhuje sav preostali materijal u protoplanetarnoj maglici. Ako je protoplanetarna maglica dovoljno brzo narasla na dovoljno veliku velićinu njena gravitacija se uspije suprotstaviti sunčevom vjetru i ona uspjeva zadržati plinove u okolici. Tako nastaju veliki plinoviti divivi kao što su Jupiter, Saturn, Pluton i Neptun. Ukoliko to nije slučaj tada nastaju u pravilu manja stjenovita ili ledena tijela.
9. Za sada je Sunčev sistem sastavljen samo od plinovitih divova i protoplanetarnih tijela koja se i dalje sudaraju i postaju veća. Ta protoplanetarna tijela su ustvari mali tjenoviti planeti Merkur, Venera, Zemlja i Mars koji se još uvijek nisu do kraja formirali.
10. Nakon 10 do 100 miliona godina ostaje oko desetak planeta i time je Sunčev sistem formiran. Površine planeta se i dalje mogu mjenjati zbog geološke aktivnosti samih planeta.

Sunchev sistem Suncevsistem2gh0
Back to top Go down
https://underground.niceboard.com
gorillaz
Admin
gorillaz


Broj poruka : 428
Godina : 37
Localisation : Uzice
Datum upisa : 2006-12-26

Sunchev sistem Empty
PostSubject: Re: Sunchev sistem   Sunchev sistem Icon_minitimeWed Jan 17, 2007 4:08 am

Sunce

Sunce je zvezda pravilnog loptastog oblika i linearnog precnika 1392000km. Sastoji se od usijanih gasova i na njemu je do danas otkriveno oko 60 hemijskih elemenata. Izvor Sunceve energije potice iz nuklearnih reakcija koje se desavaju u njegovom jezgru. Tom kolicinom energije odrzava se toplota Zemlje. Srednja udaljenost Sunca od Zemlje iznosi 149,6 miliona km, a vece je od nje oko 130 0000 puta. Temperatura na povrsini Sunca iznosi oko 6000 stepeni. Temperaturu na jezgru Sunca naucnici procenjuju na vise miliona stepeni. Danas naucnici veruju da je vrelina Sunca rezultat jednog procesa, slicnog onom koji se desava u atomskoj bombi. Sunce pretvara materiju u energiju. Ako je nauka u pravu, Sunce stalno sija zato sto stalno pretvara materiju u energiju. A samo jedan procenat Sunceve mase dao bi Suncu dovoljno energije da sija 150 milijardi godina.

Zemlja

Prema udaljenosti od Sunca Zemlja je treca planeta. Ona je poluprecnika 6378km, i kruzi oko Sunca brzinom od 106000km na cas. Zemlja napravi jedan krug oko Sunca za vreme od 365 dana, 6 casova, 9 minuta i 54 sekunde. Obrtanje Zemlje oko svoje ose stvara tzv. centrifugalna sila, zbog koje Zemlja nije potpuno pravilnog oblika,vec je pomalo spljostena na polovima a ispupcena na ekvatoru. Stari Indusi su verovali da Zemlju kao plocu nose na ledjima tri slona koji stoje na velikoj kornjaci, a ona pliva u beskrajnom okeanu. Prema Homeru Zemlja je u obliku izdubljenog stita koji pliva na morsokoj povrsini. Anaksimandar je smatrao da je Zemlja pljosnat cilindar. Pitagora, Sokrat i Platon tvrdili su da je Zemlja loptastog oblika. Aristotel je takodje zastupao ideju o Zemlji kao centru vasione. Savremeni pogledi o Zemljinom obliku pocinju se formirati od Njutna. On je smatrao da je geometrijsko telo Zemlje rezultat delovanja sile Zemljinog privlacenja i centrifugalne sile i da ima oblik steroida. On je odredio spljostenost i ukazao na astronomske metode odredjivanja Zemljinog oblika. Dva osnovna kretanja Zemlje su revolucija i rotacija. Revolucija je kretanje Zemlje oko Sunca, a rotacija je obrtanje Zemlje oko svoje ose.

Merkur

Merkur je prva planeta do Sunca, udaljena od njega najmanje 150 miliona kilometara. Temperatura tla iznosi 430 stepeni Celzijusa, a razlika izmedju dnevne i nocne celih 600 stepeni Celzijusa. Sam dan na Merkuru traje 29,3 zemaljskih dana jer zbog jake privlacne sile Sunca koja ga koci, jedan obrtaj Merkura oko samog sebe traje 58,6 dana, dok se planeta obrne oko Sunca za 88 dana. Atmosfera je vrlo retka i ne nastaje kao na Zemlji oslobadjanjem gasa iz stena vec iz zarobljenih atomavodonika i helijuma iz Suncevog vetra, stalnih struja cestica. Privucene tezinom Merkura one vrse pritisak na tlo koji iznosi tek bilioniti deo onog na Zemlji. Na nasim sirinama Merkur se moze videti golim okom dvadesetak dana godisnje, nisko nad horizontom.

Venera

Venera je druga planeta u Suncevom sistemu a posle Sunca i Meseca najsjajniji je objekat na nebu. Precnik planete na ekvatoru nesto je manji od Zemljinog, a masa je 0,8 Zemljine. Sve planete se okrecu oko svoje ose u istom smeru osim Venere koja se okrece u retrogradnom smeru. To znaci da bi se na Veneri Sunce radjalo na zapadu. Atmosferu Venere otkrio je 1761 godine Lomonosov, posmatrajuci njen prolazak preko Suncevog diska. Visoka temperatura na povrsini planete objasnjava se efektom staklene baste. Nanovija odredjivanja sa letelica iz serije Venera ukazuju da temperatura na Venerinom tlu iznosi 470 stepeni, iz cega se zakljucujeda povrsina Venere nije pogodna za oblike zivota koji postoje na Zemlji. Moguce je da zivota ima unutar oblaka koji neprestano skrivaju povrsinu Venere. Od lansiranja sovjetskog kosmickog broda Venera 1 ovu planetu je posetilo vise od 20 kosmickih brodova.

Mars

Mars je cetvrta planeta po udaljenosti od Sunca oko kojeg kruzi po elipsi , na udaljenosti koja u perihelu iznosi 206, afelu 246, a u proseku 228 miliona km. Mars ima precnik 6780km, po povrsini je 4 puta , a po zapremini 7 puta manji od Zemlje. Mars ima godisnja doba. Zbog velike ekscentricnosti putanje ona su nejednaka, na juznoj hemisferi leto traje 160 a zima 146 dana. Mars ima atmosferu i cvrstu povrsinu. Atmosfera se pruza do 190km visine i veoma je razredjena. Na Marsu postoje uslovi za razvoj zive materije. Na to ukazuje promena boje terena u toku godine. Mars ima 2 satelita, nazvanz Fobos i Demos(prema Ilijadi sinovi boga rata Marsa). Oni su vrlo mali : Fobos je precnika 14, a Demos 18 km.

Jupiter

Jupiter s pravom zasluzuje ime glavnog bozanstva u rimskoj mitologiji, posto ne samo da je , najveca planeta nego ima skoro 2,5 puta vecu masu od svih ostalih planeta zajedno. Gotovo ceo je tecno telo osim malog gvozdeno-silikatnog jezgra u centru u kome temperatura dostize 30000 K. Iznad ovog jezgra nalazi se sloj metaloidnog vodonika debljine oko 70000km. Debljina atmosfere je oko 1000km. Prisustvo crvenog fosfora vodonicnih i amonijacnih polisulfida i sumpora boji Jupiter crvenom, braon i zutom bojom. Jupiter krasi Velika crvena pega, koju je Kasini otkrio 1665 godine. Danas se smatra da je to xinovski vrtlog u atmosferi, koji traje stotinama godina.

Saturn

Saturn je gotovo potpuno tecno telo, ciju povrsinu cini okean vodonika sa nesto helijuma, dubine i do 35000 km. Planeta je usled brze rotacije spljostena na polovima, a u ekvatorijalnim predelima duvaju stalni vetrvovi u smeru rotacije planete. Sistem Saturnovih prstenova predstavlja jedno od cuda vidljivog Univerzuma. Galileo Galilej je 1610 prvi zapazio Saturnove prstenove. Naucnik Kristijan Hajdens 1655 uocio je Saturnove prstenove ali o tome nije smeo nikome nista reci. Sistem se sastoji od tri glavna prstena, koji leze u ekvatorijalnoj ravni. Srednji prsten je najsjajniji. Koliko je poznato prsteni nisu sacinjeni od kompaktne cvrstine ili od tecne materije. Oni se sastoje od malih odvojenih delova materije. Saturnovi prsteni koji su toliko zaprepastili coveka koji ih je prvi otkrio i dalje ostaju velika tajna Suncevog sistema.

Uran

Od najdavnijih vremena pa do 1781 godine, kada je najuspesniji astronom Viljem Hersel otkrio novu planetu Uran, Saturn je obiljezavao granicu Suncevog sistema. Uran je prva planeta otkrivena pomocu teleskopa. Od svih ostalih planeta razlikuje se po tome sto mu se osa rotacije nalazi gotovo u ravni Ekliptike. Otkriveno je 10 Uranovih prstenova.

Neptun

Neptun je zelenoplava planeta, otkrivena na osnovu analize poremecaja kretanja Urana. Student iz Kembrixa Adams izveo je 1843 godine proracune predvidjajuci polozaj napoznate planete, koja je uzrok poremecaja. NJegove rezultate direktor opservatorija u Grinicu nije uzeo ozbiljno. Francuz Leverije je 1845 takodje odredio polozaj planete, a berlinski astronom Gale iz prvog pokusaja nasao je novu planetu na predskazanom mestu. Neptun se nalazi na 30 puta vecem rastojanju od Sunca nego Zemlja, a njegova godina traje 165 nasih, pa od kad je otkriven do danas nije napravio ni jedan obilazak oko Sunca. On je jos uvijek velika misterija za svjetske astronome.

Pluton

Pluton je otkrio Tombo 1930 godine. Medju najinteresantnija otkrica u planetarnoj astronomiji spada otkrice Plutonovog satelita Harona 1978 godine. Godine 1988 Pluton je prividno zaklonio jednu zvezdu. Tada je ustanovljeno da Pluton ima atmosferu. To je veoma neobicno otkrice s obzirom nato da je on veoma malo telo, cija gravitacija ne moze da spreci rasipanje svoje atmosfere u okolni prostor. Pretpostavlja se da je njen glavni sastojak neon i da planeta uspela da je sacuva zahvaljujuci svojoj ekscentricnoj orbiti. Kada se zimi Pluton udaljava od Sunca atmosfera pocinje da se kondenzuje i smrznuta pada na tlo, da bi se za vreme Plutonovog leta otopila i obrazovala gasoviti omotac.
Back to top Go down
https://underground.niceboard.com
gorillaz
Admin
gorillaz


Broj poruka : 428
Godina : 37
Localisation : Uzice
Datum upisa : 2006-12-26

Sunchev sistem Empty
PostSubject: Re: Sunchev sistem   Sunchev sistem Icon_minitimeWed Jan 17, 2007 4:09 am

Asteroidi

Mala stenovita tela Sunčevog sistema, prečnika do 1000 km (najmanji astroidi su veličine zrnca prašine). Zovu se još i planetoidi ili male planete. Uglavnom su nepravilnog oblika, a najveći njihov broj kruži oko Sunca u prostoru između Marsa i Jupitera. Asteroidi su ostaci materije od koje je stvoren čitav Sunčev sistem. Više hiljada asteroida je identifikovano, nekoliko i zaslugom naših astronoma (to su asteroidi Jugoslavija, Srbija, Beograd, Vladimir, Simonida....).

Orbite po kojima kruže se mogu nalaziti na području od Zemljine pa sve do iza Saturnove, ali se većina njih nalazi u tzv. glavnom asteroidnom pojasu koji se proteže od Marsa do Jupitera.

Postoji nekoliko teorija koje opisuju nastanak asteroida (jedna od njih govori da su to zapravo ostaci planeta koji je bio uništen u velikom sudaru u prošlosti), ali je verovatno najtačnija ta koja asteroide opisuje kao materijal koji je ostao nakon nastanka Sunčevog sistema a koji se nije uspeo skupiti i narasti do veličine planeta. Proučavanje asteroida je pokazalo da su oni uglavnom sastavljeni od 92.8% silikata (stena) i 5.7% Fe i Ni. Najpoznatiji asteroidi su Gaspra i Ida koje je posetila svemirska sonda Galileo prilikom svog putovanja prema Jupiteru.


Komete

Komete su mala, vrlo krhka i nepravilna tijela sastavljena od mješavine nehlapljive zrnate građe i smrznutih plinova koji lako hlape. Orbita im je u pravilu jako eliptična tako da ih s jedne strane dovodi vrlo blizu Suncu, a s druge odvodi daleko u svemir iza Plutonove putanje.

Dok je daleko od Sunca kometa je smrznuta i liči na veliku prljavu grudu snijega i tada vidimo samo jezgru kometa zbog refleksije sunčeve svijetlosti od površine. Kako se približava Suncu površina joj se zagrijava i hlapljivi materijal počinje isparavati pa se oko jezgre komete počinje stvarati oblak plinova i čestica koji se naziva koma. Te čestice i plinovi bolje reflektiraju svijetlost, a ujedno i fluoresciraju zbog sunčeve radijacije pa kometa počinje jače svijetliti. Kada se nalazi na udaljenosti manjoj od 5 astronomskih jedinica(udaljenost Zemlje od Sunca) svijetlost uzrokovana fluoresciranjem je puno jača od one zbog refleksije od površine. Jezgra i koma čine glavu komete. Sunčev vjetar odpuhuje čestice i plinove koji se oslobađaju isparavanjem. Iz tog razloga se iza glave komete stvara dugački rep u smjeru suprotnom od Sunca koji može biti dugačak i nekoliko miliona kilometara. Obično stvaraju dva repa u različitim smjerovima. Jedan rep se sastoji od iona koji su lagani pa je usmjeren direktno od Sunca, dok je drugi sastavljen od težih čestica manje brzine pa je malo u koso. Zbog absorpcije ultraljubičastog zračenja u kemijskim procesima koji se odvijaju u kometi se oslobađa vodik koji stvara ovojnicu. Ta ovojnica se nemože vidjeti sa Zemlje zbog absorpcije svijetlosti u atmosferi.


Najbliza galaxija

Sagittarius Patuljasta galaxija je najbliza galaksija Mlijecnim Putu . Ova mala galaxija je tako blizu , da je Progutana u Mlijecnom Putu. Lezi 80,000 sv.god od sunca i 52,000 sv.god. od centra centre Mlijecnog Puta .Najbliza galaksija su Veliki Magelanski Oblaci 170,000 sv.god. udaljen, za koju su mislili da je najbliza do 1994 kad je Sagittarius otkriven

Najdalji objekt vidljim golim okom

Najdalja vidljiva je Andromeda Galaksija (M31). Lezi na udaljenosti od oko 2.3 million sv.god. i njen centralni region je vidljiv kao mala magla , priblizno slican po svjetlosti zvijezdi 4-tog stepena . to je ogromna spiralna galaksija i najveci clan lokane grupe u koju pripada nasa galaksija .Jedina druga galaksija koja je vidljiva golim okom Veliki Magelanski Oblaci One su svjetlije nego Andromeda ali su mnogo blize, na 170.000 i 210,000 sv.god. imnogo manje.

Najsvjetlija galaksija u nebu

Najsvjetlija galaksija na nebu je Veliki Magelanski Obalci (LMC).Nalazi ser u sazvjezdju Doradus i nije vidljivo sa sjeverne hemisfere.Obe LMC i Mali Magelanski Oblaci (SMC),koja rankira druga , imaju izgled pripojenih galaksija Mlijecnom Putu. One su sateliti Mlijecnog Puta i Najblize galaksije S.S.

Najudaljenija Galaksija

Udaljenost galaksije se mjeri preko spektruma svjetlosti. Sa stalnim napredkom u tehnologiji rekordi su pomjerani. measured. 1996, astronauti iz Kerk obzervacije su otkrili neimenovanu galaksiju u Virgo sazvjezdu. Nalazi se na razdaljini od 14 sv.god.

Najmasivnija crna rupa

Najmasivnije crne rupe se nalaze u centru galaksija . Od onih kojima se ogla izracunati masa najveca je zasigurno u giant eklipsnoj galaksiji M87 , koja pripadju Virgo Klaster-u . Mjerenje izvedeno Hable Space Teleskopom pokazalo je masu od 3 miliona Sunceve koju je imala M87


Sateliti

Сателити ( лат. satelles- пратилац планета) или трабанти ( тал. trabante- пратилац) су небеска тијела која круже око планета и прате их на њиховом путу око Сунца, и од њега као и планете примају свјетлост и топлоту.

Поред природних, планете имају и вјештачке сателите. Вјештачки саателити су људске творевине опремљење различитим уређајима, које су лансиране са Земљине површине у циљу испитивања космоса и прикупљања потребних података који се користе у различите сврхе (временска прогноза, војне сврхе итд.).Први вјештачки сателит „Спутњик“ лансиран је 1957.године из бившег Совјетског Савеза.1961.године Рус Јуриј Алексејевич Гагарин постао је први човјек који је обишао Земљу у вјештачком сателиту на висини од око 300km за 108 минута.

Naziv planete / Broj Prirodnih satelita
Меркур 0
Венера 0
Земља 1
Марс 2
Јупитер 61
Сатурн 31
Уран 27
Нептун 13
Плутон 1
Back to top Go down
https://underground.niceboard.com
gorillaz
Admin
gorillaz


Broj poruka : 428
Godina : 37
Localisation : Uzice
Datum upisa : 2006-12-26

Sunchev sistem Empty
PostSubject: Re: Sunchev sistem   Sunchev sistem Icon_minitimeWed Jan 17, 2007 4:16 am

Merkur je najbliža planeta Suncu. On je bliže upoznat 1974. i 1975.godine pomoću svemirskog broda Marinera 10. Reljef Merkura sličan je Mješečevu, a unutrašnjost slična Zemljinoj. Merkurova staza je elipsa velike izduženosti, znatno je nagnuta prema sredini ekliptike. Merkurova godina traje 88 naših dana. Promjer planeta je 4880 km. Masa je 0.055 Zemljine mase.

Za jednog obilaska oko Sunca Merkur se okrene oko svoje ose 1.5 puta. Sunčev dan traje 176 dana ili tačno dvije sideričke godine, što znaci da polovicu tog vremena traje noć. Temperatura površine mijenja se od 100K do 700K.. Nema atmosfere. Merkur je kraterski svijet. Njegova površina je izudarana i oblikovana udarima hiljada meteorita. Jedan veliki udar stvorio je bazen Caloris. Oko toga bazena nalazi se prsten planina, Caloris Montes. Merkurova površina ispresjecana je mnogim naborima, hrbatima i pukotinama, nastalim kad se planet hladio i stezao.

U davna vremena, stari narodi su zapazili sjajnu zvijezdu koja se ponekad mogla vidjeti nisko, na zapadnom nebu, upravo poslije Sunčevog zalaska. Po svojim karakteristikama koje su se razlikovale od osobina nepokretnih zvijezda to je mogla biti samo planeta. Kasnije je identifikovana sa sličnom planetom koja se na istočnom nebu pojavljivala neposredno prije izlaska Sunca. Usljed njene bliskosti Suncu veoma je teško uhvatiti pogledom pa su je stari Grci nazvali Merkur,u čast brzog glasnika bogova.

Gledan sa Zemlje, Merkur izgleda kao mali Mjesec, sa fazama koje se mijenjaju od uskog srpa do punog kruga, kako se planeta kreće oko Sunca. Na našim širinama Merkur se može vidjeti golim okom samo oko dvadesetak puta godišnje nisko nad horizontom, gdje uslovi pri horizontu to dozvoljavaju. Kako se spuštamo prema ekvatoru on se sve bolje vidi, pošto Sunce zalazi i izlazi pod sve većim uglom. Prvu pouzdanu kartu Merkura dao je italijanski astronom Skijapareli na osnovu svojih posmatranja iz 1881 – 1889. godine. Godine 1974. kosmički brod “Mariner – 10” prošao je na nekoliko stotina kilometara od Merkurove površine, šaljući pritom obilje novih podataka. Drugi niz izvanrednih fotografija, “Mariner – 10” je poslao 21. septembra 1974. a treci, kada je Merkuru prišao na 320 km, marta 1975.godine.

Merkur kruži oko Sunca na srednjem rastojanju od 57,9 miliona kilometara prosječnom brzinom 47,9 km/s. Na svojoj eliptičnoj orbiti, koja je nagnuta 7° u odnosu na ravan ekliptike, približava se Suncu na 45,9, a najviše udaljava do 69,7 miliona kilometara. Uočeno je da se Merkurov dan (59 zemaljskih dana) i njegova godina (88 zemaljskih dana) odnose kao 2 prema 3, odnosno planeta se obrne tri puta oko svoje ose dok napravi tačno dva kruga oko Sunca. Ovakav skup orbitalnih elemenata uzrokuje veoma čudan Merkurov “dan”. Naime, Sunce najprije polako izlazi na istoku, postepeno napreduje ka zapadu, a zatim počinje da usporava sve dok se potpuno ne zaustavi i krene u suprotnom smijeru. Kasnije ponovo počinje polako da se kreće ka zapadu, da bi konačno zašlo iza horizonta.

Prečnik Merkura iznosi 4878 km i njegova površina je nešto manja od površine Azije i Afrike zajedno. Merkurova zapremina iznosi oko 6% Zemljine, a masa oko 5%. To čini njegovu prosječnu gustinu od oko 5,5 g/cm zbog čega se pretpostavlja da ima tanki silikatni omotač i veoma veliko jezgro pretežno od gvožđa. Vjeruje se da jezgro, približno veličine Mjeseca, čini oko 2/3 Merkurove mase.

Danas se zna da je Merkur usljed niske gravitacije atmosferu odavno skoro potpuno izgubio. Atomi helijuma i vodonika su prisutni, ali na osnovu mjerenja “Marinera – 10”, pritisak na površini je manji od trilionitog dijela Zemljinog atmosferskog pritiska.

Uslovi na Merkurovoj površini su veoma surovi. Usljed veoma spore rotacije temperaturna razlika dana i noći dostiže 600 °C. U toku dana temperatura se podiže do +430° C, a tokom veoma duge noći ima vremena da se ohladi do -173°C.

Na osvijetljenoj površini Merkura, čije je fotografije poslao “Mariner - 10” prilikom prvog prolaska, dominiraju krateri i bazeni koji podsječaju na Mjesečeva mora. Ipak razlike u odnosu na Mjesec postoje. Planine na Merkuru nisu tako visoke, a “morske” oblasti predstavljaju kotline koje su okružene ravnicama sa manjom gustinom kratera nego na Mjesecu. Merkurovi krateri su plići nego Mjesečevi iste veličine. Velikim kraterima na Merkuru data su imena poznatih pisaca, slikara i kompozitora. Tako na ovoj planeti danas postoje krateri Homera, Šekspira, Tolstoja, Rodena, Ticijana, Renoara, Baha... Najveci krater, ciji je prečnik 625 km, nosi Betovenovo ime.

Medju Merkurovim “morima”, najupadljivija zaravnjena oblast je Bazen Kaloris koji je dvojnik mora Kisa na Mjesecu. Prečnik oblasti je oko 1300 km i predstavlja glatku ravnicu čije je dno izbrazdano pukotinama.

Sunchev sistem Mercurti3

Sunchev sistem Merkur1ab8

Sunchev sistem Merkur2hh2

Sunchev sistem Merkur3wp2
Back to top Go down
https://underground.niceboard.com
gorillaz
Admin
gorillaz


Broj poruka : 428
Godina : 37
Localisation : Uzice
Datum upisa : 2006-12-26

Sunchev sistem Empty
PostSubject: Re: Sunchev sistem   Sunchev sistem Icon_minitimeWed Jan 17, 2007 4:20 am

Venera je druga planeta u Sunčevom sistemu. U narodu je poznatija kao Zornjača, Večernjača ili Zvijezda Danica. Poslije Sunca i Mjeseca to je najsjajniji objekat na nebu.Oko Sunca kruži na srednjem rastojanju od 108,21 miliona kilometara, krečući se prosječnom brzinom od 35,03 km/h po gotovo potpuno kružnoj orbiti. Venera se okrene oko Sunca za 224,7 dana. Sve planete se okreću oko svoje ose u istom smeru, sa zapada na istok, osim Venere koja se jedina okreće sa istoka na zapad. Dan na ovoj planeti traje 116,8 naših dana te u venerijanskoj godini ima samo 1,92 venerijanska dana. Ovakvu veoma čudnu rotaciju mogao je da prouzrokuje sudar sa nekim velikim tijelom u dalekoj prošlosti. Nagib ose planete iznosi 3,39° tako da na Veneri praktično nema godišnjih doba.Venera je po veličini skoro blizanac Zemlje, a masa i gravitacija su neznatno manje. Vjeruje se da je jezgro, sačinjeno od gvožđa i nešto je manje od Zemljinog, okruženo silikatnim omotačem.Atmosferu je otkrio ruski naučnik Lomonosov 6. juna 1761. godine, posmatrajući prolaz planete preko Sunčevog diska. Veoma su česta električna pražnjenja u atmosferi usljed čega se poneki put na tamnom dijelu Venere vidi slabo osvjetljenje.Spora rotacija obično uslovljava veliki temperaturni raspon. Venera je vrela - na njenoj površini srednja temperatura iznosi 467°C. Pritisak je na Veneri izuzetno visok, oko 90 atmosfera, što odgovara pritisku u okeanu na Zemlji na dubini od 1000 m gdje ne mogu da se spuste ni ronioci sa specijalnom opremom. Visoka temperatura na površini planete se objašnjava efektom staklene bašte.

Prvi kosmički brod upućen prema ovoj planeti, bila je sovjetska medjuplanetarna stanica “Venera-1”. Lansirana je 12. februara 1961. godine, a poslije 97 dana leta prošla je na 100 hiljada kilometera od planete. Za tridesetak godina, u pravcu Venere je bilo upućeno preko 20 kosmičkih brodova koji su omogućili bolje upoznavanje ove planete. Juna 1967. prema Veneri su gotovo istovremeno bili lansirani “Venera-4” i “Mariner-5”. Sa “Venere-4” padobranom je u gušće slojeve atmosfere spušten aparat koji je radio samo do visine od 22 km s obzirom da je bio napravljen za relativno mali spoljašnji pritisak. “Venera-4” je potvrdila postojanje guste atmosfere koja se uglavnom sastoji od ugljen dioksida. “Mariner-5” je vršio mjerenja plazme oko planete i magnetnog polja.Decembra 1970. godine na površinu planete se spustila kosmička stanica “Venera-7”. Njena aparatura je vršila mjerenja ne samo u toku spuštanja kroz atmosferu nego tokom 23 minuta i na samoj površini planete. Na primjer, na mjestu njenog spuštanja temperatura je bila veća od 450 °C. “Venera-8” koja se na površinu planete spustila 1972. godine pokazala je da je osvjetljenost u blizini površine takva da se snimanje okoline može vršiti bez dodatnih izvora osvjetljenja. 22. i 25. oktobra 1975. godine “Venera-9” i “Venera-10” su izvršile sondiranje atmosfere i spuštanje na površinu planete, pri čemu su po prvi put na Zemlju poslani foto i televizijski snimci.Naročito intenzivna istraživanja Venere vršena su 1978. godine kada su prema ovoj planeti lansirani “Venera-11” i 12 i američki kosmički brodovi “Pionir”.

Veliki pomak u našem saznanju o Veneri, donio je kosmički brod “Magelan”, lansiran 4. maja 1989. godine. On je 10. avgusta 1990. godine stigao u okolinu Venere i počeo da kruži oko nje kao satelit, šaljući nam dragocjene podatke. Njegov osnovni zadatak bio je da u prvoj fazi rada koja je trajala 243 zemaljska dana, izradi globalnu mapu oko 70% venerine površine i da sakupi podatke o planeti u toku njenog potpunog obilaska oko Sunca. Osim toga on je trebao da istraži opšti karakter geologije Venere, udarne kratere i vulkanizam. Neki od njegovih ispitivanja ukazuju da i na Veneri postoje aktivni vulkani.

Sunchev sistem Venerarn6

Sunchev sistem Venera1tz5
Back to top Go down
https://underground.niceboard.com
gorillaz
Admin
gorillaz


Broj poruka : 428
Godina : 37
Localisation : Uzice
Datum upisa : 2006-12-26

Sunchev sistem Empty
PostSubject: Re: Sunchev sistem   Sunchev sistem Icon_minitimeWed Jan 17, 2007 4:24 am

Naša planeta je treća od Sunca i najveća od stjenovitih planeta. Zemlja je jedinstvena i po drugim karakteristikama. Ona je jedina planeta bez očiglednih kratera, jedina sa tečnom vodom, jedina sa obiljem kiseonika u atmosferi – i jedina planeta na kojoj se razvio zivot.

Zemlja kruži oko Sunca na srednjem rastojanju od 149,6 miliona kilometara. Kreće se po eliptičnoj putanji, veoma malog ekscentriciteta (e=0,017). Oko Sunca obiđe za 365,2564 dana i pri ovom kretanju njena prosječna brzina iznosi oko 30 km /s.

Zemlja ima specifičan oblik, sferno tjelo, spljošteno na polovima (geoid). Spljoštenost je posljedica njene rotacije čiji period iznosi 23h56m4s. Osa rotacije je nagnuta ka ravni njene putanje za ugao od oko 23,5°. Srednji prečnik Zemlje je 6370 km (ekvatorski prečnik iznosi 6378, a polarni 6357 km). Po masi Zemlja je peta planeta u Sunčevom sistemu, masa joj iznosi 5,975h1024kg. Prosječna gustina planete je 5,52 g/cm3.

Za razliku od Merkura i Venere, Zemlja ima jedan prirodni satelit – Mjesec. Srednje rastojanje Mesec – Zemlja iznosi oko 384400 kilometara. Masa Zemlje je 81,3 puta veća nego masa njenog pratioca. Posmatrana sa Mjeseca, Zemlja je plavkasta i ta boja potiče od vodene površine (hidrosfera), koja prekriva oko 71% ili skoro 2/3 Zemljine površine. Zemlju čine: osnovno tijelo, vodena površina – hidrosfera i gasoviti omotač - atmosfera.

Predstavu o unutrašnjosti Zemlje dobili smo zahvaljujući seizmičkim istraživanjima. Zemljotresi proizvode talase koji nose informaciju o unutrašnjosti planete i na osnovu tih informacija zaključeno je da je Zemlja nehomogena, tj. da se sastoji od slojeva. Osnovno tijelo Zemlje se sastoji od kore, mantije (omotača) i jezgra. Jezgro ima mnogo veču gustinu od prosječne gustine Zemlje, sastoji se uglavnom od gvožđa i nikla (oko 80 - 90%). Gustina unutrašnjeg jezgra iznosi 15 do 18 gr/cm3. Jezgro se dijeli na tvrdo - unutrašnje jezgro i nešto mekši omotač – spoljašnje jezgro. Temperatura jezgra iznosi oko 6900 K. Danas se smatra da je u jezgru skoncentrisano oko 10 - 20% ukupne mase Zemlje.

Mantija ili omotač Zemlje se može podijeliti na tri dijela; donja mantija, prelazna zona i gornja mantija. Ovaj dio Zemljine unutrašnjosti je složeniji, ne samo po obilju prisutnih hemijskih elemenata, nego i po tome sto minerali obrazovani od tih elemenata, pri izmjeni temperature i gustine mjenjaju svoju kristalnu strukturu. Posebno je interesantan sloj gornje mantije, čija je temperatura bliska temperaturi topljenja materijala, tako da tu dolazi do obrazovanja tečnih frakcija koje dovode do magmatskih izliva na površini Zemlje. Elastičnost mantije dovodi do kretanja vanjskog Zem jinog omotača – litosfere (sloj debljine do oko 100 km, a sačinjavaju ga kora i pokrov mantije). Ovo kretanje dovodi do stvaranja nabora na površini Zemlje (planinskih lanaca).

Zemljina kora je razlicite debljine, od 5 – 10 km ispad okeana, do 25 - 90 km na kopnu. Uzima se da je prosječna debljina kore oko 35 km. Gornji slojevi Zemljine unutrašnjosti su nešto bolje ispitani. Pored litosfere i kore, postoje astenosfera i tektonosfera. Astenosfera je oblast ispod litosfere dubine oko 100 km Tektonosfera obuhvata koru i gornje dijelove mantije. Okeanska tektonosfera je identicna litosferi, dok kontinentalna može imati dubinu i do 400 km Tektonosfera se kreće parcijalno, sastavljena je iz dijelova koji se kreću različito (kao ploče).

Mi živimo na dnu vazdušnog okeana – atmosfere. Malo ko bi se dao ubijediti da na sebi nosi oko 40 kg tereta – neznatnog dijela ovog omotača. Masa atmosfere je mnogo veća i iznosi oko 5,16h1018 kg. Ovaj pritisak opada kako idemo ka gornjim slojevima atmosfere, tako da je oko 50% mase atmosfere smješteno u omotač cija je debljina oko pet kilometara (visina nad povrsinom). U sloju visine do 10 km smješteno je oko 75% mase, a oko 90% mase se nalazi u vazdusnom omotacu od 16 kilometara. Atmosfera nema tačno odvojenu granicu, a ukupna debljina vazdušnog sloja se procjenjuje na oko 10000 km. Zemljina atmosfera je nešto interesantnija za astronome zbog toga što predstavlja filter u kojem ostaje veliki broj informacija koje stižu sa udaljenih objekata. Do Zemljine površine stiže samo mali dio elektromagnetnog zračenja. Pored toga tu su i drugi efekti koji utiču na posmatranja (refrakcija, apsorpcija, turbulencija itd.). Atmosfera je sastavljena od oko 77% azota, 21% kiseonika i 1% vodene pare, svega 1% otpada na sve ostale elemente, od cčga ugljen dioksid (kojeg najviše ima u atmosferi Venere i Marsa) čini svega oko 0,03%. Zemljina atmosfera je slojevita. Najčešće se pominju podjele po sastavu hemijskih elemenata u odredjenim slojevima i po karakterističnim promjenama temperature sa visinom.

Po zakonima fizike može se očekivati da će teži elementi biti u nižim slojevima, a lakši da se nalaze na većim visinama. Međutim zbog turbulentnih kretanja to nije slučaj. Po temperaturskoj zavisnosti od visine, Zemljina atmosfera se dijeli na troposferu, stratosferu, mezosferu i termosferu.

U troposferi, polazeći od površinskih dijelova Zemlje ka gornjim dijelovima ovog sloja, temperatura opada. Razlog. U zavisnosti od mjesta na Zemlji i od vremena troposfera se prostire do visine od 9 do 17 km. Gornja granica troposfere naziva se tropopauza. U troposferi se stvaraju oblaci. Troposfera je različita od mjesta do mjesta na Zemljinoj površini; takodje se mijenja i sa promjenom geografske širine kao i godišnjeg doba.

Stratosfera se prostire do oko 55 km visine iznad površine Zemlje. U ovom dijelu atmosfere se nalazi sloj ozona, koji apsorbuje ultraljubičasto zračenje. U nižim slojevima stratosfere temperatura je konstantna, na visini vecoj od 25 km temperatura lagano raste, tako da na visini od oko 50 km dostiže vrijednost od 0 – 10°S. Inače temperatura se u ovom sloju mijenja u zavisnosti od godišnjeg doba.

Mezosfera, sloj iznad stratosfere, prostire se do visine od oko 85 km. U ovom sloju dolazi do pada temperature sa visinom. Interesantno je da za razliku od troposfere i stratosfere, gdje je temperatura veća ljeti nego zimi, ovde je obrnuto, temperatura ovog sloja je veća zimi nego ljeti.

Gornje dijelove mezosfere od slijedećeg sloja termosfere odvaja mezopauza. U termosferi temperatura brzo raste, od – 90° na visini od oko 90 km, do 1500°C na visini od oko 400 km. Na većim visinama temperatura se ne mijenja sa visinom. Temperatura i gustina ovog dijela atmosfere se mijenjaju u velikom opsegu u zavisnosti od dijela dana i godišneg doba. Sateliti su ustanovili da je gustina veća od 1,5 do 2 puta danju nego noću na visini od 200 km Na većim visinama ova razlika je drastičnija; tako da na visini od 600 km gustina danju je čak 6 - 8 puta veća nego noću.

Magnetno polje Zemlje se može predstaviti magnetnim dipolom, a osa magnetnog polja zaklapa ugao od 11,5° u odnosu na osu rotacije. Na ekvatoru srednja jacina polja iznosi oko 0,31 Gs, a na sjevernom i južnom polu je oko dva puta veća. Najviše uticaja na magnetno polje Zemlje imaju čestice iz Sunčevog zračenja. Sunčevo zračenje perturbuje geomagnetno polje, tako da ono ima izdužen oblik, tj. magnetni rep je okrenut na suprstnu stranu od Sunca. Granica koja razdvaja magnetno polje Zemlje od perturbovanog kosmičkog magnetnog polja naziva se magnetopauza. Magnetopauza okružuje magnetosferu - magnetno polje Zemlje. Dimenzije magnetosfere mogu biti različite, a zavise od aktivnosti Sunca. U pravcu ka Suncu magnetosfera se prostire na oko 10 Zemljinih prečnika, a na suprotnu stranu od 900 do 1000 Zemljinih prečnika. Polarnost magnetnog polja Zemlje je takva da je južni magnetni pol smješten blizu sjevernog Zemljinog pola, a severni magnetni pol blizu južnog Zemljinog pola. Interesantno je da se ova polarnost mijenja.

I na kraju, Zemlja nije apsolutno hladno tijelo, ona emituje energiju. Ukupna toplota koju Zemlja preda atmosferi iznosi oko 3 h 1020erg/s, što je ravno toploti koju proizvedu oko 5000 večih termonuklearnih centrala. No, to je svega desetohiljaditi deo toplote koja na našu planetu stiže sa Sunca i koja omogucuje život na njoj. To je ujedno čini i najživopisnijom planetom u Sunčevom sistemu.

Sunchev sistem Zemljaqs5
Back to top Go down
https://underground.niceboard.com
gorillaz
Admin
gorillaz


Broj poruka : 428
Godina : 37
Localisation : Uzice
Datum upisa : 2006-12-26

Sunchev sistem Empty
PostSubject: Re: Sunchev sistem   Sunchev sistem Icon_minitimeWed Jan 17, 2007 4:26 am

Od svih planeta Mars je oduvijek najviše podsticao maštu sanjara. Početkom ovog vijeka, podstaknut ranijim posmatranjima, čuveni astronom Persival Lovel podigao je posebnu opservatoriju za proučavanje te planete i uočio postojanje pruga.On je bio ubijeđen da ih je načinila napredna marsovska civilizacija da bi navodnjavala pustinje vodom iz Marsovih polarnih kapa. Kanali su bili toliko pravolinijski da bi morali da budu vještački, a pošto je Mars ličio na isušeni svijet, šta bi bilo prirodnije nego meliracioni radovi velikih razmjera. Takođe, vjerovao je da do sezonskih promjena boje tamnih područja dolazi zbog bujanja i zamiranja vegetacije. Međutim, poslije misije “Marinera-9”, postalo je sasvim jasno da o nekakvim kanalima na Marsu nema ni govora, a i da tamne oblasti nisu vegetacija. Ipak postavlja se pitanje kako su iskusni astronomi poput Lovela i mnogih drugih, mogli tako da se zavaraju. Pravi odgovor je teško dati. Izgleda da su svi oni samo željeli da vide kanale i da su podlegli optičkoj varci. U maloj titravoj slici u okularu teleskopa neke crte reljefa Marsa oko posmatrača spaja u linije koje zapravo ne postoje.

Mnogi naučnici XVII, XVIII i XIX vijeka smatrali su da je klima na Marsu i Veneri pogodna za život i da su ove planete naseljene razumnim bićima. Maštovitiji su počeli da strahuju da bi stanovnici Marsa mogli da napuste svoju, bezvodnu planetu i nasele naš vlažni svijet. To je inspirisalo Orsona Velsa da 1938. priredi radio-dramsku verziju klasičnog naučno-fantastičnog romana Rat svijetova Herberta Džordža Velsa. Milioni Amerikanaca povjerovali su da je uistinu otpočela invazija Marsovaca.

Poslednji put Mars je uznemirio duhove 1976. kada je “Viking-1” poslao sliku takozvanog “Lica sa Marsa”. U pitanju je konfiguracija u oblasti Cydonia koja neodoljivo podsjeća na ljudsko lice. Romantični duhovi počeli su da zagovaraju teoriju da ta formaciji mora biti neimarsko djelo inteligentnih bića. Međutim “Mars Global Surveyor” je aprila 1998. razobličio jos jednu ljudsku legendu o Marsu. Pokazalo se da je to ustvari samo skup stijena, grebena i brda, koje su nedovoljno precizni mjerni instrumenti, igra svetlosti i sjenke i ljudski um pretvorili u gigantski spomenik kulture više civilizacije.

Još početkom XIX vijeka bilo je poznato da se Mars okrene oko svoje ose za gotovo tačno 24h. Još jedna neobična podudarnost predstavlja podatak da je Marsova osa rotacije nagnuta u odnosu na ravan orbite za oko 24°, te prema tome i na ovoj planeti postoje godišnja doba slična našim. Mars kruži oko Sunca na srednjem rastojanju od 227,9 miliona km prosecnom brzinom od 24,1 km/s, po orbiti koja je nagnuta u odnosu na ekliptiku za 1,8°. Marsovska godina je duža od Zemljine i traje 687 dana. Znajući da je prečnik Marsa upola manji od Zemljinog, a sila teže na povrsini planete svega 0,38 Zemljine, astronomi su još u to doba zaključili da atmosfera Marsa mora biti mnogo rjeđa od naše.

Spektralna istraživanja pedesetih godina pokazala su da preko 95 % Marsove atmosfere čini ugljen dioksid, a preostalih 4% popunjavaju azot, argon, kiseonik i vodena para. Bez obzira na razrijeđenost Marsove atmosfere u njoj se često vide kondenzacioni oblaci kao i oblaci prašine. Oblaci se razvijaju kada se atmosferski ugljen dioksid kondenzuje na tlu u hladnim polarnim oblastima zimske polulopte. Na srednjim širinama u oblake se kondenzuje vodena para i oni sadrže običan led. Oblaci se formiraju i kada se uzlazne struje vazduha u planinskim oblastima hlade, kao sto je to na primjer u blizini velikih vulkana u oblasti Tharsis. Dakle, oblaci na Marsu mogu biti na bazi vode kao i na Zemlji ali i na bazi ugljen dioksida.

Tipičan meteorolški izvještaj sa Marsa bio bi: maksimalna dnevna temperatura oko –30°S. U toku noći temperatura će opasti do -86°S. Atmosferski pritisak 7,78 milibara, što je uzgred rečeno, kao na 38 km iznad Zemljine površine. Lak istočni vjetar u kasno popodne promjenio se poslije ponoći kada je počeo da duva jugozapadni vjetar brzine oko 24 km/s.

Pretpostavlja se da Mars ima jezgro nešto manje od Zemljinog, sastavljeno pretežno od gvožđa i okruženo silikatnim omotačem,dok je tanka kora prekrivena oksidom gvožđa.

Prve pokušaje dosezanja Marsove orbite preduzeo je SSSR početkom 60-ih, ali prvi kosmički brod koji je to uspio bio je američki “Mariner – 4” koji je 1965. poslao fotografije Marsa. Četiri godine kasnije, pored Marsa su prošle dvije nove letilice: “Mariner-6” i “Mariner-7”. Godine 1971. “Mariner-9” je ušao u orbitu oko Marsa i kružio oko godinu dana. Misije “Vikinga 1” i “Vikinga 2”su značajne jer su zajedno poslali više od 55000 fotografija. Oni su sakupljali podatke o vremenu na površini planete i mjerili temperaturu, pritisak, brzinu i pravac vetra Važan rezultat misije Vikinga je i kartografisanje cijele planete od sjevernog do južnog pola. Na snimcima okoline, koje je na mjestu spuštanja načinio Viking, jasno se vidi pustinja zasuta kamenjem. U neposrednoj blizini broda snimljeni su čak i kamenčići čije su dimenzije nekoliko milimetara. Boja tla na mjestu sletanja bila je crvenkasto riđa zbog prisustva oksida gvožđa.

Pogled na Marsovu površinu izbliza pokazuje puno interesantnih oblika reljefa. Sjeverna polarna kapa sastavljena je od običnog leda, a južna od takozvanog suvog leda tj. smrznutog ugljen dioksida. To je posljedica činjenice da su zime na jugu hladnije jer je tada Mars dalje od Sunca. Takođe je uočeno da se polarne kape uvećavaju i smanjuju u raznim godišnjim dobima.

Najupadljivija oblast južne polulopte je sistem ogromnih kanjona koji se u dužini od 4000 km prostiru gotovo paralelno ekvatoru. To su Vales Marineris koja se proteže na 2700 km i kanjon Coprat koji se nastavlja na nju. Ovaj sistem kolosalnih kanjona ima na pojedinim mjestima širinu i od 500 km i dubinu od 6000 m. Na sjevernoj polulopti se nalaze dvije velike oblasti ogromnih vulkana Tharisis i Elysium. Oblast Tharisis, koja dostiže deset kilometara u visinu, je prostrana vulkanska visoravan,sa koje se uzdiže više vulkana. Najveći od njih zove se Olympus Mons. To je istovremeno najveći vulkan u Sunčevom sistemu. Po visini trostruko nadmašuje Himalaje. Svi Marsovi vulkani su ugašeni. Mars je jedina planeta, osim Zemlje, na kojoj je u prošlosti površinom tekla voda. Ostaci starih riječnih tokova i tragovi djelovanja vode jasno se vide na fotografijama..

Oko Marsa kruže dva satelita, Fobos – strah i Dejmos – užas. Oba satelita imaju sivu boju i svjetlost odbijaju poput najprostijih meteorita.

Sunchev sistem Marstharsisbg4
Back to top Go down
https://underground.niceboard.com
gorillaz
Admin
gorillaz


Broj poruka : 428
Godina : 37
Localisation : Uzice
Datum upisa : 2006-12-26

Sunchev sistem Empty
PostSubject: Re: Sunchev sistem   Sunchev sistem Icon_minitimeWed Jan 17, 2007 4:35 am

Jupiter je planeta koja sa pravom nosi ime kralja svih bogova. Ne samo da je najveća planeta, već svojom masom skoro dva i po puta nadmašuje masu svih ostalih planeta zajedno. Mnogi ga nazivaju “promašenom zvijezdom” jer su zastupljeni isti elementi i u istom odnosu kao u zvijezdama – oko 90% vodonika i 10% helijuma ali nikad nije dostigao dovoljnu temperaturu koja bi pokrenula termonuklearne reakcije. Sjaj Jupitera na nebu nadjačava jedino sjaj Venere, naravno ne računajući Mjesec i Sunce, tako da je veoma pogodan za posmatranje malim teleskopom. Kroz amaterski teleskop lijepo se vidi osvjetljeni disk pun detalja koji se mjenjaju od posmatranja do posmatranja. Poslije upoznavanja sa unutrašnjim planetama tokom šezdesetih i početkom sedamdesetih godina, došlo je vrijeme da se upute kosmičke misije ka velikim spoljašnjim planetama, Jupiteru, Saturnu, Uranu i Neptunu. Letovi “Pionira 10”, “Pionira 11”, “Vojadžera 1” i “Vojadžera 2”, praćeni su sa velikim interesovanjem.

Poslije “Pionira” i “Vojadžera” i skorašnje misije “Galileja”, znamo da je Jupiter skoro u cjelini tečno tijelo osim malog, gvozdenog silikatnog jezgra u centru, u kome temperatura dostiže 30000 K. Iznad ovog jezgra nalazi se sloj tečnog vodonika debljine 70000 km, koji zauzima gotovo cijelu zapreminu planete. Međutim pritisak u Jupiterovoj unutrašnjosti, koji je sto miliona puta veći od pritiska u Zemljinoj atmosferi, pretvara ga u potpuno nesvakidašnji oblik – metalni vodonik u tečnom stanju. Običan tečni vodonik je samo gusto pakovanje vodonikovih molekula; ali u Jupiterovoj unutrašnjosti ti molekuli su razbijeni na pojedinačne atome. U tako gustoj skupini atoma neki pojedinačni elektroni mogu da se oslobode i provode električnu struju. Stalno miješanje Jupiterovog jezgra proizvodi jake struje, a one stvaraju magnetno polje deset puta jače od Zemljinog. Dalje, prema površini, vodonik gubi metalna svojstva, ali ostaje u tečnom stanju. Još dalje, gustina vodonika opada, da bi se konačno stopio sa atmosferom, tako da Jupiter nema čvrstu površinu.

Debljina atmosfere je oko 1000 km. Gornji sloj oblaka sastoji se od kristalića amonijaka, srednji od amonijum bisulfida a donji od kristalića vode. Prisustvo amorfnog crvenog fosfora, vodoničnih i amonijačnih polisulfida i sumpora, boji Jupiter crvenom, braon i žutom bojom.

Nekoliko stotina godina atmosfera Jupitera krila je veliku zagonetku. To je velika crvena pjega koju je Kasini otkrio 1665. godine. Danas je ustanovljeno da je ova tvorevina, široka 14000 km a dugačka 30-40 000 km, što je dovoljno da u nju stanu tri Zemlje, ustvari “oko” džinovskog tornada koji traje već stotinama godina i prema kome su najjaći Zemaljski uragani obični povjetarci. Jupiter je planeta sa najbržom rotacijom u Sunčevom sistemu. Jednom oko svoje ose se obrne za svega 9,84 sata i to brzinom koja iznosi 45 km/h, što je gotovo ista brzina kojom se kreće oko Sunca! Kao posljedica ovako brze rotacije, i snažnih vjetrova, temperatura u atmosferi izmedju noćne i dnevne strane je veoma ujednačena, oko –150°C. Kružeći na srednjem rastojanju od 778 miliona km, Jupiter napravi pun krug oko Sunca za 11,86 godina. U ovaj gasoviti džin, sa prečnikom od 142 900 km, moglo bi se smjestiti ravno 1323 Zemaljskih kugli, a njegovoj masi odgovara 318 Zemljinih masa.

Od prolaska “Vojadžera” bilo je poznato 16 Jupiterovih satelita. Oni se mogu razvrstati u četiri grupe. Najbliži Jupiteru su četiri mala satelita (Teba, Metis, Amaltea, Adrastea),a zatim slijede veliki Galilejevi sateliti Io, Evropa, Ganimed i Kalisto. Treću grupu čine mali sateliti koji kruže oko Jupitera na razdaljini izmedju 11 i 12 miliona kilometara (Leda, Himalia, Lisita i Elara). Najdalju grupu čine Ananka, Karma, Pasifa i Sinopa koji kruže retrogradnim orbitama. Nešto kasnije su pronadjena još dva, a nedavno je otkriveno da oko Jupitera kruži još deset novih satelita.

Četiri najveća Jupiterova satelita otkrio je 1610. godine Galileo Galilej pa se Io, Evropa, Ganimed i Kalisto, nazivaju Galilejevi sateliti.

Sunchev sistem Jupiterix5

Sunchev sistem Jupiterpm0

Sunchev sistem Jupiterwd7
Back to top Go down
https://underground.niceboard.com
gorillaz
Admin
gorillaz


Broj poruka : 428
Godina : 37
Localisation : Uzice
Datum upisa : 2006-12-26

Sunchev sistem Empty
PostSubject: Re: Sunchev sistem   Sunchev sistem Icon_minitimeWed Jan 17, 2007 4:42 am

Saturn, šestu po redu planetu od Sunca, okružuje sistem prstenova koji ga čine najljepšom planetom Sunčevog sistema. Vjekovima je ova planeta označavala granicu Sunčevog sistema i mada su je ljudi od davnina gledali, u svoj svojoj ljepoti se predstavila tek kada se u XVII vijeku čovjekovo oko naoružalo teleskopom. Sistem prstenova oko planete koji se tada ukazao podsticao je maštu mnogih sanjara. Napredak optike povećavao je naša znanja o ovoj planeti. Prije početka kosmičkog istraživanja ove planete, bilo je poznato čak deset njegovih satelita. Sa razvojem radio- astronomije otkrivena je veoma aktivna magnetosfera. Saturn je privlačio pažnju mnogih naučnika i sa teorijske tačke gledišta.. Ovakvi razlozi naveli su naučnu javnost da predloži programe kosmičkih istraživanja koje je NASA prihvatila uprkos njihovoj izuzetno velikoj cijeni.

Posle prolaska “Pionira 11”, septembra 1979. i “Vojadžera 1” novembra 1980, pored Saturna je 26. avgusta 1981 prošao i “Vojadžer 2”. Ova tri susreta donijeli su obilje izvanrednih snimaka i podataka o ovoj planeti.

Kao i Jupiter, ova planeta je gotovo potpuno tečno tijelo. U centru planete nalazi se malo kameno jezgro prečnika 20000 km, okruženo slojem leda debljine 5000 km. Sve ovo nalazi se u okeanu vodonika sa nešto helijuma, čija dubina ide i do 35 000 km na ekvatoru. Srednja gustina planete je 704 kg/m3, što je znatno lakše od vode. Zbog toga, iako je Saturn 815 puta veći od Zemlje, teži je samo 95 puta.

Planeta je udaljena od Sunca 1,4 milijarde kilometara, odnosno 9,5 puta više nego Zemlja i prima samo 1% Sunčeve energije koju prima naša Planeta. Ipak, Saturn kao i Jupiter zrači energiju i to 2,8 puta više nego što primi od Sunca. Ova planeta je znatno spljoštena. Prečnik na polovima iznosi 108 000 km a na ekvatoru 119 300 km, što se objašnjava djelovanjem snažne centrifugalne sile, pošto se Saturn okrene oko svoje ose za 10 časova i 14 minuta. Usljed ovako brze rotacije, u ekvatorijalnim predelima Saturna duvaju stalni vjetrovi u pravcu obrtanja planete, koji dostižu brzine od 1800 km/h. To opet uzrokuje veoma malu temperaturnu razliku. Prosječna temperatura u Saturnovoj atmosferi iznosi –180°C i razlika izmedju dnevne i noćne strane je svega nekoliko stepeni. Atmosfera Saturna je mnogo složenija od Jupiterove, to se može vidjeti po tome što ima pet do šest puta više “pruga” sa slojevima promjenljive visine. Vidljivi sloj oblaka Saturna predstavljaju oblaci kristalića amonijaka pomješanih sa kapljicama metana, kojima živopisne boje daju ugljovodonici, sumpor i fosfor. Ovi oblaci plivaju nad slojem aerosoli debljine 80 km. Duboko u unutrašnjosti planete, nalazi se sloj metalnog vodonika, doveden u ovakvo stanje ogromnim pritiscima. Ovaj sloj stvara magnetno polje planete, koje je hiljadu puta jače od Zemljinog, a 20 puta jače od Jupiterovog. Saturnovo magnetno polje je jedinstveno u Sunčevom sistemu. Ose magnetnih polja ostalih planeta su nagnute u odnosu na osu rotacije planete, dok se kod Saturna ove dvije ose poklapaju.

Sistem Saturnovih prstenova predstavlja jedno od čuda vidljivog univerzuma koje se u povoljnim prilikama može vidjeti jačim dvogledom. Prema klasičnoj podjeli, sistem Saturnovih prstenova se sastoji od tri glavna podprstena koji se oznacavaju slovima A, V i S. Oni leže u ekvatorijalnoj ravni u sloju koji se prostire od 2600 do 77 400 km iznad vrhova oblaka. Četvrti prsten koji je dobio oznaku D otkrili su francuski astronomi 1979. godine. Još 1966. godine se predpostavljalo da postoji još jedan prsten, ali je postojanje drugih prstenova potvrdio tek prolet “Pionira 11” pored Saturna. Ova letilica je otkrila i peti F prsten, koji se nalazi 2000 km dalje od A prstena, a širok je 500 km. Osim toga podaci sa “Pionira 11” ukazivali su na postojanje jos dva prstena, G i E, što su u potpunosti potvrdili tek rezultati misije “Vojadžera 1”. Istraživanja su pokazala da se prstenovi najvjerovatnije sastoje od silikatnih čestica oko kojih se akumulirala voda. Na osnovu analize prostiranja radio-talasa ustanovljeno je da veličina čestica varira od 1 cm do 5 m i one odbijaju svjetlost u svim pravcima. S obzirom da je osa Saturna nagnuta pod uglom od 26°45', izgled Saturnovih prstenova sa Zemlje se mijenja. Najbolje se vide kada je jedan od polova najviše okrenut Zemlji što se dešava dva puta za vrijeme njegovog obilaska oko Sunca koji traje 29 i po godina. Kada se Zemlja nalazi u ravni prstenova, nevidljivi su i za velike opservatorijske instrumente.

Danas, znamo da najmanje 30 svjetova kruži oko Saturna. Najveći od njih je Titan, koga je Hajgens otkrio još 1665. godine. On s pravom nosi ovo ime koje mu je dao ser Džon Hersel dva vijeka kasnije. Veći je od Merkura i Plutona i dugo se vjerovalo da je najveći satelit u Suncčevom sistemu. “Vojadžer 1” je pokazao da to nije bilo tačno. Titan ima gustu atmosferu koja skriva njegovu pravu veličinu. Poluprečnik čvrstog tijela je 2575 km dok Jupiterov satelit Ganimed ima poluprecnik 2640 km. Još početkom vijeka javila se pretpostavka da Titan ima atmosferu, pošto je utvrdjeno da je disk Titana tamniji prema periferiji nego u centru. Sunčeva svjetlost koju Titan reflektuje prema Zemlji, prolazi duži put kroz atmosferu na periferiji nego u centru. Zato je slabljenje svjetlosti na periferiji usljed apsorpcije veće pa je rub diska tamniji.

U atmosferi ovog satelita Kujper je 1944. otkrio metan, a pretpostavljalo se da je crvenkasta boja Titana indirektna posljedica prisustva azota. Prve slike koje su stigle sa “Vojadžera” bile su prilično razočaravajuće. Titan je izgledao kao teniska lopta i kroz njegovu gustu atmosferu ništa se nije moglo vidjeti. Jedino se moglo primjetiti da je južna hemisfera znatno svjetlija od sjeverne. Rezultati dobijeni pomoću Vojadžera pokazali su da je atmosfera Titana gušća od Zemljine, i kao i Zemljina bogata je azotom, a pritisak je 1500 milibara. Najvjerovatnije je da u atmosferi postoje oblaci metana i da povremeno padaju metanske kiše. Sama atmosfera se sastoji od azota, argona, metana i vodonika kao i čitavog niza organskih jedinjenja. To je ustanovljeno analizom zračenja koje dolazi iz atmosfere ovog satelita. Naime svaki atom ili molekul zrači ili apsorbuje samo na nekim, odredjenim, talasnim dužinama koje su karakteristične za njega i na osnovu kojih se može prepoznati.

Mjerenja “Vojadžera 1” su pokazala da je temperatura na površini -179°S i da varijacije između ekvatora i polova nisu veće od 3°. Uzrok tome je gusta atmosfera koja apsorbuje svjetlost i ima toplotnu inerciju sto jako smanjuje promjene temperature. Na ovakvim temperaturama metan može da bude tečan i moguće je da je cijeli Titan pokriven okeanom od metana. On bi na Titanu mogao da ima ulogu koju na Zemlji ima voda. Na površini on je tečan, a u atmosferi gasovit i vjerovatno može da stvara oblake i kišu. Izgleda da smo na kraju našli jedini svijet osim Zemlje sa okeanima, oblacima i kišom.

Prisustvo azota i metana na ovom satelitu omogučuje nastanak cijanovodonične kiseline i cijanoacetilena sto omogučuje pojavu amino kiselina, te pruža pogodne uslove za razvoj primitivnog života.

Jos mnogo ostaje da se otkrije o ovom prstenastom svetu i njegovim satelitima. Prvi sledeci korak na tom putu naciniti ce kosmicki brod “Kasini” koji vec hita ka Saturnu i stici ce u njegovu blizinu 2004. godine. Ova misija, u ciji sastav ulazi i sonda “Hajgens” koja ce biti spustena u Titanovu atmosferu, donece odgovore na mnoga pitanja o ovom fantasticnom svetu i njegovim pratiocima.

Sunchev sistem Satringofsaturngv9

Sunchev sistem Saturnzg4

Sunchev sistem Saturnelb9
Back to top Go down
https://underground.niceboard.com
gorillaz
Admin
gorillaz


Broj poruka : 428
Godina : 37
Localisation : Uzice
Datum upisa : 2006-12-26

Sunchev sistem Empty
PostSubject: Re: Sunchev sistem   Sunchev sistem Icon_minitimeWed Jan 17, 2007 4:45 am

Stoljećima je Saturn obilježavao granicu Sunčevog sistema. Bilo je potrebno da prođe gotovo cijeli pisani period čovjekove istorije, da bi krajem osamnaestog vijeka Vilijem Hersel ugledao Uran, prvu planetu otkrivenu pomoću teleskopa, prvu za koju nisu znali stari narodi. Od najdavnijih vremena pa do 13. marta 1781. godine broj poznatih planeta koje su kružile nebeskim svodom nije se mijenjao. Te noći, orguljaš crkve u engleskom gradu Batu i pasionirani astronom amater Vilijem Hersel, upravio je teleskop koji je sam konstruisao prema sazvežđu Blizanaca u sistematskoj potrazi za dvojnim zvijezdama. Iznenada je ugledao nebesko tijelo koje je imalo oblik diska i opisao ga u svojoj svesci kao “magličastu zvijezdu ili možda kometu”. Kada je nekoliko meseci poslije otkrica, Anders Johan Leksel ustanovio da je to nova planeta,bio je to događaj od izvanrednog značaja za cijeli ljudski rod.

Ovo otkriće, pronalazaču je brzo donijelo slavu koja se proširila i izvan naučnih krugova i nagradu londonskog kraljevskog društva. Kralj Džordž III mu je dodijelio doživotnu penziju od 200 funti i za njega ustanovio zvanje dvorskog astronoma čija je jedina dužnost bila da kraljevskoj porodici pokazuje nebeska tijela. Zahvalni Hersel je predložio da se nova planeta nazove Georgium sidus to jest Džordžova zvijezda, ali ovaj naziv nije bio prihvaćen i ona je dobila ime Uran.

Otkriće Urana nije bila slučajnost. To je bio vrhunac procesa sistematskog ispitivanja neba. Sam Hersel kaže: “Obično se pretpostavlja da je srećna prilika upravila moj pogled na ovu zvijezdu, ali to je očigledno pogrešno. Ja sam sistematski ispitivao svaku zvijezdu na nebu, ne samo te veličine nego i mnogo slabije. One noći, bio je njen red da bude otkrivena. Da sam bio spriječen one večeri, otkrio bih je slijedeće, a moj teleskop bio je tako dobar da bih njen planetarni disk uočio čim mi pogled padne na nju.”

Ovaj događaj potpuno je izmjenio Herselov život. Profesionalni muzičar, čija je najveća strast bila astronomija u kojoj je bio samouk, postao je profesionalni astronom čiji je hobi do kraja života ostala muzika. Umro je slavan i poštovan u 84. godini života. Interesantno je da je njegov život trajao upravo koliko i jedan obilazak oko Sunca planete koju je otkrio.

Početkom 1986. godine mreža antena širom svijeta bila je upravljena prema jednoj tački u svemiru udaljenoj od Zemlje oko tri milijarde kilometara. I 24. januara 1986. počeli su da pristižu signali, veoma slabi, ali sa dragocjenim podacima. Superkompjuter ih je “čistio” od kosmičkih šumova i pretvarao u slike – prve fotografije planete Uran, njegovih meseca i prstenova snimljene izbliza, sa udaljenosti od “svega” 81500 km. Svaki paket informacija je stizao na Zemlju putujući brzinom svjetlosti, za dva sata, četrdeset minuta i pedeset sekundi. “Vojadžer 2” je opravdao povjerenje i na sastanak sa Uranom stigao samo minut kasnije nego sto je bilo predvidjeno.

Uran je 19,2 puta dalji od Sunca nego Zemlja i po građi je sličan ostalim džinovskim planetama, Jupiteru, Saturnu i Neptunu. Malo, gvozdeno-silikatno jezgro okružuje ledeni omotač, a dalje se prostiru vodonik, helijum i metan. U njega bi mogle stati 63 Zemljine kugle, dok mu je masa veća od Zemljine samo 14,5 puta. Oko Sunca se okrene za 84 godine, a oko svoje ose za nešto više od 17 časova. Ova planeta se od svih ostalih razlikuje po tome sto joj se osa rotacije nalazi gotovo u vodoravnom položaju, odnosno Uran izgleda kao “čigra” koja se obrče ležeći. Pretpostavlja se da je neobični nagib Urana izazvan sudarom sa nekim tijelom planetarnih dimenzija, koje je možda stimulisalo i nastanak njegovih satelita. Na nebu se vidi kao objekat 6. prividne veličine i dostupan je za amaterska posmatranja.

Obradom raznih podataka, došlo se do zaključka da Uran ima devet prstenova, a “Vojadžer 2” otkrio je i deseti.

Za razliku od Saturnovih prstenova Uranovi su veoma uski i između njih nalaze se velike praznine. Ukupna širina prstenova Urana jedva dostize 170 km dok su Saturnovi siri od 57 000 km. Tipična širina pojedinog prstena je svega 10 km i oni leže približno u ravni Uranovog ekvatora. Zato i ne čudi činjenica da su Uranovi prstenovi otkriveni tek nedavno. Osim što su skromnih razmjera u odnosu na Saturnove, oni odbijaju veoma malo Sunčeve svjetlosti, tako da ih je nemoguće primjetiti prilikom običnih vizuelnih ili fotografskih posmatranja. Po svemu sudeći Uranovi prstenovi su sastavljeni od kamenih čestica koje odbijaju najviše 5 procenata Sunčeve svjetlosti, dok su čestice Saturnovih prstenova od leda i odbijaju oko 70 procenata svjetlosti.

Do nedavno se znalo za pet Uranovih satelita koji su svi do jednoga dobili imena po ličnostima iz Šekspirovih djela: Miranda, Ariel, Umbriel, Titanija i Oberon. Poslie prolaska “Vojadžera” Uran ima 15 satelita.

Nedavno je otkriveno jos 6 novih satelita, tako da ih sada ima ukupno 21.

Miranda je najmanji od ranije poznatih Uranovih satelita sa 480 km u prečniku, a osim toga njoj je “Vojadžer 2” prišao najblize, na svega 29 000 km i snimao je u toku 16 sekundi. Na snimcima se mogu razlikovati detalji veličine nekoliko stotina metara. Naučnici su na ovim fotografijama, osim uobičajenih kratera, sa iznenadjenjem posmatrali kanjone, doline duboke i 16 km, planine visoke i do 24 km i velike depresije. Ovako intenzivnu geološku aktivnost teško je objasniti. Problem je u tome što izuzetno jaka tektonska aktivnost podrazumijeva izvor unutrašnje topolote što je teško zamisliti na tjelu tako malom kao Miranda.
“Vojadžer 2” je snimio i četiri ostala glavna Uranova satelita, ali sa mnogo veće udaljenosti.Tom prilikom je postavio više novih zagonetki nego što je razriješio starih.

Sunchev sistem Uranzd6

Sunchev sistem Uranlz2
Back to top Go down
https://underground.niceboard.com
gorillaz
Admin
gorillaz


Broj poruka : 428
Godina : 37
Localisation : Uzice
Datum upisa : 2006-12-26

Sunchev sistem Empty
PostSubject: Re: Sunchev sistem   Sunchev sistem Icon_minitimeWed Jan 17, 2007 4:47 am

Zeleno-plava planeta Neptun, nazvana po bogu mora starih Rimljana. Koristeći Keplerove zakone kretanja planeta i Njutnov zakon gravitacije, astronomi su u stanju da uvijek odrede položaj planete na njenoj orbiti. Lagranz i Laplas su u 18. vijeku izgradili opštu teoriju kretanja nebeskih tijela. U obimnim numeričkim izračunavanjima Laplasov saradnik bio je Buvar, koji je radio na Pariškoj opservatoriji. On je 1820. počeo da sastavlja tablice za kretanje Urana, ali je ustanovio da se rezultati ranijih posmatranja ne poklapaju, prema novim tablicama, sa orbitom planete. Uran je ubrzavao i usporavao svoje kretanje na neobjašnjiv način, ne pokoravajući se ustanovljenim zakonitostima. Jedino objašnjenje ove pojave bilo je da se iza Urana nalazi još jedna masivna planeta koja utiče na njegovo kretanje. Student univerziteta u Kembridžu, Džon Kouc Adams, počeo je 1841. godine proračune koji su dokazivali da je kretanje Urana poremečeno nepoznatom planetom i predskazao njen položaj na nebu. Ali, kada je Adams poslije četiri godine objelodanio svoje rezultate, astronomi ih nisu uzeli ozbiljno, niti su uporno tražili planetu na predskazanom mjestu.

U isto vrijeme ovim se problemom u Francuskoj bavio Žan Žozef Irben Leverje. On je 1846. godine objavio svoje proračune, koji su se slagali sa Adamsovim i odredio položaj nepoznate planete. Ipak, pariški astronomi nisu željeli da prekinu tekući rad i da potraže novu planetu. Na kraju Leverje je poslao pismo u Berlin, mladom astronomu Johanu Galeu, koji je 23. septembra 1846. godine iz prvog pokušaja, pronašao planetu jedan stepen od predskazanog mjesta.

Interesantno je da su američki astronom Čarls Koval i kanadski istoričar prirodnih nauka Stilman Drejk nedavno utvrdili da je Galileo Galilej posmatrao Neptun još 1612. godine, odnosno 234 godine prije njegovog zvaničnog otkrića. Oni su pronašli Neptun na skicama Jupitera i njegove okoline koje je veliki naučnik načinio 27. i 28. decembra 1612. i 27. i 28. januara 1613. godine. Mada je imao izuzetnu sposobnost da zapaža nova nebeska tijela, Galilej nije otkrio planetarni karakter ovog zvjezdolikog oblika.

Neptun pripada grupi džinovskih planeta i po građi je sličan Uranu. Ima kameno jezgro prečnika 16 000 km koje je okruženo slojem leda debljine 8000 km, a sve to potopljeno je u okean molekularnog vodonika. Zapremina planete je 58 puta veća od Zemljine, dok je masa samo 17,3 puta veća, s obzirom da je srednja gustina planete samo 1670 kg/m3.

Prečnik planete je pouzdano određen kada je 7. aprila 1967. godine Neptun u svome kretanju preko zvjezdanog neba zaklonio lik jedne od dalekih zvijezda. Ovakav događaj naziva se okultacija. Ako se izmjeri tačno koliko je okultacija trajala, a postoje podaci o brzini kretanja planete, može se lako dobiti njen prečnik. Trenutno usvojena vrijednost prečnika na ekvatoru je 48 600 km.

Prosječna temperatura Neptuna je –213°S to jest samo 2°S niza od one na Uranu, iako bi to trebalo biti za 12°S. Očevidno je da Neptun ima unutrašnji izvor toplote koji daje otprilike isto toliko energije koliko dolazi i od Sunca. Uran takav izvor energije ne posjeduje.

Neptunov dan traje 15 časova i 48 minuta. Neptun se nalazi na oko 30 puta većem rastojanju od Sunca nego Zemlja, a njegova godina traje 164,8 naših. Od svoga otkrića 1864. godine Neptun još nije napravio ni jedan krug oko Sunca. Sreća je da su Neptun i Uran bili na najbližem rastojanju 1822. godine, tako da je poremećaj Uranovog kretanja mogao da se posmatra. Da su u to vrijeme bili na suprotnim stranama Sunčevog sistema, ko zna kada bi Neptun bio otkriven. Od svoga otkrića pa do 1930. godine, kada je otkriven Pluton, Neptun je obilježavao granicu poznatog Sunčevog sistema. Od tada je najudaljenija planeta od Sunca Pluton. Međutim, između januara 1979. i marta 1999.godine zahvaljujući karakteristikama Plutonove orbite, Neptun je privremeno opet bio posljednja planeta.

Avgusta 1989. godine “Vojadžer 2” je prošao pored Neptuna, poslavši na Zemlju oko 9000 snimaka planete i njenih satelita. Poslije ove misije znamo da Neptun okružuju četiri prstena. Prilikom prolaska “Vojadžera” kroz ravan prstenova snimljene su i tri lučne formacije. Jedna od njih sadrzi tri oblaka gusće koncentrisane materije. Ove formacije primjećene su sa Zemlje jos 1981. godine za vrijeme posmatranja jedne okultacije.

Do prolaska “Vojadžera 2”, bila su poznata dva Neptunova satelita, Triton i Nereida. U toku misije otkriveno je još šest novih satelita koji su dobili imena: Protea, Larisa, Galatea, Despina, Talasa i Najada

Najveći Neptunov satelit Triton, otkrio je Englez Viljem Lasel, 10. oktobra 1846. godine, samo 18 dana poslije otkrića Neptuna. Ovaj satelit, čiji je prećnik 4400 km, veći je od Mjeseca i Plutona i spada u red najvećih satelita. Oko Neptuna se kreće na srednjoj udaljenosti od 394700 km, sto je slično rastojanju izmedju Zemlje i Mjeseca, ali za razliku od našeg Mjeseca Triton se oko Neptuna okrene za nešto manje od 6 dana. Njegovo obrnuto kretanje navodi na pomisao da nije nastao istovremeno sa planetom nego da je kasnije zahvačen njegovom privlačnom silom.

Satelit Nereidu otkrio je Džerald Kujper sto godina kasnije, 1. maja 1949. godine. Ovaj Neptunov pratilac čiji je prečnik 200 km, ima orbitu sa izuzetno velikim ekscentricitetom, kakav nema ni jedan drugi satelit u Sunčevom sistemu. Usljed toga njegova udaljenost od Neptuna mijenja se od 140 000 do 9 500 000 km, a oko planete obiđe za 358,4 dana.

Posjetivši Neptun, čovjek je svojim kosmičkim aparatima obišao sve planete Sunčevog sistema osim Plutona. “Vojadžer 2” je otkrio mnoge tajne zeleno-plave planete, ali je i postavio mnoge nove zagonetke na kojima će još dugo raditi astronomi.

Sunchev sistem Neptunedi1

Sunchev sistem Neptunscooterwithspotsbl7
Back to top Go down
https://underground.niceboard.com
gorillaz
Admin
gorillaz


Broj poruka : 428
Godina : 37
Localisation : Uzice
Datum upisa : 2006-12-26

Sunchev sistem Empty
PostSubject: Re: Sunchev sistem   Sunchev sistem Icon_minitimeWed Jan 17, 2007 4:53 am

Teško da će se čovjek ikada spustiti na džinovske gasovite planete Jupiter, Saturn, Uran i Neptun, pošto one nemaju čvrsto tlo na koje bi čovjek stupio nogom. Doduše pretpostavlja se da u središtu ovih planeta postoji tvrdo kameno jezgro, ali kod Jupitera, temperatura na njegovoj površini dostiže 20000°S a pritisak 60 miliona atmosfera. U odnosu na to uslovi na površini Sunca gdje je temperatura “svega” 5000 stepeni, izgledaju mnogo “gostoljubiviji”. Ni “čvrsto tlo” Urana, gdje temperatura kamenog jezgra iznosi 4000 stepeni, a pritisak 2 miliona atmosfera ne izgleda dostižno za čovj eka. Ipak, iza gasovitih džinova kreće se oko Sunca tamni i strahovito hladni svijet, posljednja planeta Sunčevog sistema – Pluton. Jednoga dana brod sa ljudskom posadom krenuće na ovu planetu i čovjek, gonjen željom da dosegne nepoznato stupiće na njegovo čvrsto tlo, tlo poslednje stanice na putu ka zvijezdama. Istorija Plutonovog otkrića je primjer sa kolikom upornošću ljudi podstaknuti istraživačkim žarom mogu da savladaju niz teškoća, neriješenih pitanja i paradoksa – naizgled bez rješenja, da bi dostigli željeni cilj,.

Kada je 1846. godine otkriven Neptun, izgledalo je da je u našem Sunčevom sistemu uspostavljen red i da se planete kreću prema Keplerovim i Njutnovim zakonima. Pogrešno ponašanje Urana je objašnjeno i svi su bili zadovoljni. Ali, radost astronoma ostala je nepomućena samo oko pola stoljeća. Tada, veoma polako i veoma malo ali stalno i nepogrješivo Uran je ponovo počeo da se ponaša neobično. Bilo je jasno da u Sunčevom sistemu postoji još jedna nepoznata planeta koja je uzrok smetnje.

Početkom XIX vijeka, za nepoznatu planetu se zainteresovao američki astronom Persival Lovel (1855-1916) koji je u to vrijeme već bio poznat po opservatoriji u Flagstafu koju je podigao iz sopstvenih sredstava radi izučavanja Marsa. On je izvršio detaljnu analizu poremećaja u Uranovom kretanju i 1905. godine je došao do zaključka o elementima orbite planete Iks, kako ju je nazvao.

Na prvi pogled izgleda čudno da je Lovel proračun zasnivao na kretanju Urana, a ne Neptuna, kod koga su poremećaji kretanja usljed prisustva nepoznate planete bili oko 20 puta veći. Medjutim od svog otkrića pa do danas, Neptun još nije napravio ni jedan krug oko Sunca, tako da se Lovel bojao da elementi njegove orbite nisu dovoljno precizno određeni.

Lovel je fotografski istraživao predskazanu oblast ali uspjeha nije bilo. Istu sudbinu doživjelo je i pretraživanje snimaka iz 1909. godine snimljenih prema proračunima Viljema Pikeringa, koji je prvi uzeo u obzir i Neptunovo kretanje. Od 1908. do 1915. godine Lovel ponovo radi na određivanju položaja planete Iks. Potpuno ubijeđen u njeno postojanje posvećuje se poboljšavanju svojih rezultata i neumornoj potrazi ali ga u ovim nastojanjima prekida prerana smrt, 1916. godine.

Godine 1919. Pikering objavljuje nove proračune koji su se, kako se kasnije utvrdilo, razlikovali od stvarnog položaja Plutona za 1,1°. Sistematsko snimanje predskazane oblasti u sazvježđu Blizanaca vršio je Milton Hjumason na opservatoriji Maunt Vilson, ali je imao dvostruki peh. Mnogo godina kasnije postalo je jasno da na dva Hjumasonova snimka postoji Pluton, ali se njegov lik na jednom poklapa sa defektom emulzije a na drugom sa sjajnom zvijezdom. Istovremeno, bezuspješni pokušaji se nastavljaju i na Lovelovoj opservatoriji. Godine 1929. tamo je izgradjen teleskop specijalno za potragu za planetom Iks.

Iste godine u Flagstaf dolazi i astronom amater Klajd Tombo. On, aprila 1929, počinje sa sistematskim snimanjem sazvježđa Blizanaca. Istu oblast neba snimao je dvije tri noći kasnije i zatim upoređivao ove snimke tražeći među nepokretnim zvijezdama par čiji se likovi ne poklapaju.

Blizanci dijelom leže u oblasti Mliječnog puta, tako da je na snimcima bilo do 400000 zvijezda, a analiza para ploća trajala je od tri do trideset dana. Sumnjive likove na ploćama eliminisao je trećim snimkom. 18. februara uočio je nešto zapadnije od zvijezde Geminorum, na 5° od predskazanog mjesta pomjerenu svijetlu tačku, što je ukazivalo na planetu. Naporan Tomboov rad je urodio plodom. Pronađena je nova planeta.

Otkriće je saopšteno 13. marta 1930. godine. Osim Pluton, prijedlozi za ime nove planete bili su i Minerva kao i Lovel, s obzirom na ogromni trud Persivala Lovela koji je pobudio posmatraće na traganje za planetom Iks. Ipak, na kraju je prihvaćeno ime Pluton, tako da se bog podzemnog carstva sada kreće najtamnijim dijelovima Sunčevog sistema. Osim toga, prva dva slova ovog imena su inicijali Persivala Lovela, a usvojeno je i da monogram PL bude skraćena oznaka za Pluton.

Pluton je čudna planeta. Orbita mu je nagnuta za 17° u odnosu na ravan u kojoj se nalaze putanje ostalih planeta, i veoma je istegnuta. U perihelu se približava Suncu bliže od Neptuna a u afelu odlazi 3 milijarde kilometara dalje, pri čemu su perihel i afel tačke na orbiti u kojima je planeta najbliža odnosno najdalja od Sunca. Dakle, dok se nalazi na jednom dijelu svoje orbite, Pluton je bliži Suncu od Neptuna. Takvi su uslovi bili izmedju januara1979. i marta 1999.

Pluton je taman i mračan svijet. Za posmatrača sa ove planete Sunce je samo tačka ne nebu koja mu daje 1560 puta manje svjetlosti nego Zemlji. Pluton se oko Sunca obrne za 247,7 godina, a oko sopstvene ose za oko 6 i po časova. Zapremina mu je sto puta manja od Zemljine, a masa dvije hiljade puta. Gustina mu je nešto veća od gustine vode i procjenjuje se na 1000 do 1500 kg/m3.. Na ovom izuzetno hladnom svijetu, efektivna temperatura iznosi –241°S.

Godine 1965. očekivalo se da Pluton prijeđe preko lika jedne zvezde što bi omogućilo da se tačno odredi njegov prečnik. Međutim centar planete je prošao na ugaonom rastojanju od 0,1 sekunde od pravca ka zvezdi. Na osnovu toga, zaključeno je da je prečnik planete manji od 6000 km. Ali, najnovije procjene dale su neočekivanu vrijednost od 2800 km, tako da je Pluton najmanja planeta Sunčevog sistema, manja od Merkura. To je osnažilo davnašnju hipotezu da je Pluton ustvari odbjegli Neptunov satelit. U prilog tome ide i činjenica da Triton obilazi Neptun u smjeru suprotnom od smjera obilaženja svih velikih satelita drugih planeta. Naime, neki astronomi smatraju da su Pluton i Triton obilazili oko Neptuna u “ispravnom” smjeru. Ali, prema toj hipotezi sateliti su se nalazili na putanjama koje su dovele do toga da je uzajamno gravitaciono privlačenje postepeno remetilo njihovo kretanje dok, konaćno, jedan katastrofalan susret nije zavitlao Triton da krene oko Neptuna suprotnim smjerom, a lakši Pluton odbacio u prostor da otpoćne novi život, kao samostalna planeta.

Astronomi su primijetili da je od sredine 50-tih godina pa do danas, Plutonov sjaj nešto malo opao, odnosno planeta je postala tamnija. Ova interesantna pojava može se objasniti djelimičnim topljenjem leda na Plutonovoj površini, pošto se na primer, od 1954. do 1972. godine, planeta približila Suncu za oko pola milijarde kilometara.

Medju najinteresantnija otkrića u planetnoj astronomiji spada otkriće Plutonovog satelita koje je ostvarila ekipa američkih astronoma na čelu sa Kristijem i Haringtonom 22. jula 1978. godine. Analizirajući snimke Plutona, oni su primjetili da je lik planete izdužen i to jednom ka jugu a drugi put prema severu.

Eliminišuci jedan po jedan moguc uzrok ove pojave, zakljućili su da bi to morao biti do sada nepoznati Plutonov satelit. Nova posmatranja kao i ispitivanja starih snimaka i drugih podataka potvrdila su ovaj nalaz. Plutonov satelit je tijelo prečnika 560 km koje se nalazi na rastojanju od oko 17 hiljada kilometara od planete, oko koje se okrene za 6,4 dana.

Veliku naučnu senzaciju donijela je planeta 9. jula 1988. godine prilikom posmatranja okultacije Plutona jedne slabe zvijezde u sazvježđu Device. Ovaj događaj omogućio je astronomima da ustanove da Pluton ima atmosferu. To je bilo veoma neobično otkriće s obzirom da je Pluton relativno malo tijelo čija gravitacija ne može da sprijeći rasturanje atmosfere u okolni prostor. Pretpostavljalo se da je glavni sastojak atmosfere neon, ali novija istraživanja ukazuju da su u pitanju azot i metan. Atmosferu je planeta uspjela da sačuva zahvaljujući svojoj ekscentričnoj orbiti. Naime kada se Pluton udaljava od Sunca, zimi, atmosfera počinje da se kondenzuje i smrznuta pada na tlo da bi se za vrijeme Plutonovog ljeta otopila i ponovo formirala gasoviti omotač. Pluton je najmanja planeta Sunčevog sistema, koja sa svojim satelitom Haronom čini dvojni sistem mnogo kompaktniji od sistema Zemlja – Mjesec. Haronov prečnik nije ni upola manji od Plutonovog. Zato, zajednički centar oko kojeg rotiraju se ne nalizi ispod Plutonove površine već van nje!

Sunchev sistem Plutonanditsmooncharonap0

Sunchev sistem Plutoncd5

Sunchev sistem Pluton1gc5
Back to top Go down
https://underground.niceboard.com
gorillaz
Admin
gorillaz


Broj poruka : 428
Godina : 37
Localisation : Uzice
Datum upisa : 2006-12-26

Sunchev sistem Empty
PostSubject: Re: Sunchev sistem   Sunchev sistem Icon_minitimeWed Jan 17, 2007 4:55 am

Planetarne nauke

Nauka o Sunčevom sistemu, poznata kao planetologija, planetarna nauka ili planetarna astronomija obuhvata različite naučne oblasti koje proučaju kako čvrste tako i gasovite gigantske planete. Kombinovana sa opštim poređenjima sa analognim sistemima na Zemlji ona uključuje i interdisciplinarni rad. Istraživanje teži da bude kombinovano opservacijama, opservacijama sa udaljenih svemirskih letelica, kao i eksperimentalnom i teoretskom radu baziranom na Zemlji. Usko je povezana sa zemaljskim naukama.

Kada se naučna oblast bavi pojedinačno svakim nebeskim telom, koristi se zaseban termin, kao što je to prikazano u donjoj tabeli (uz napomenu da su samo heliologija, geologija i selenologija često u upotrebi):

Nebesko telo - Termin
Sunce - Heliologija
Merkur - Hermeologija
Venera - Kiterologija
Zemlja - Geologija
Mesec - Selenologija
Mars - Areologija
Jupiter - Zenologija
Saturn - Kronologija
Uran - Uranologija
Neptun - Posejdologija
Pluton - Hadeologija
Back to top Go down
https://underground.niceboard.com
gorillaz
Admin
gorillaz


Broj poruka : 428
Godina : 37
Localisation : Uzice
Datum upisa : 2006-12-26

Sunchev sistem Empty
PostSubject: Re: Sunchev sistem   Sunchev sistem Icon_minitimeWed Jan 17, 2007 4:56 am

Asteroidi
Krajem XVIII veka astronomi su dosli do zakljucka da izmedju Marsa i Jupitera mora da se krije jos jedna, do tada nepoznata, planeta.
U Lilientalu, kraj Bremena, 21. septembra 1800. nekoliko astronoma na glasu odlucilo je da osnuju udruzenje astronoma sa zadatkom da se pretrazi prostor izmedju Marsa i Jupitera kako bi se nasla nova planeta. Za predsednika je bio izabran J. Hieronimus Sreter (J. N. Schröter), pravnik i ljubitelj astronomije. A sekretar udruzenja postao je F. K. Cah (F. X. de Zach). Odluceno je da se nebo podeli na sektore i svaki clan je imao da izradi kartu sazvezdja na svom delu neba. Udruzenje je postalo poznato pod imenom "Nebeska policija". Cak je za buducu planetu bilo rezervisano ime Faetont (nesrecni sin boga Helija).
Medjutim, nebeski policajci jednostavno nisu imali srece. Prvog januara 1801. bas na predvidjenoj razdaljini od Sunca (27,7), Djuzepe Pjaci (Giuseppe Piazzi, 1746-1826) koji nije bio clan Policijie pronasao je novo nebesko telo, osme prividne velicine. Pjaci mu je dao ime Ceres po rimskoj boginji plodnosti i braka, zastitnici Sicilije.
Narednih godina pronadjeno je jos nekoliko tela: 2 Pallas (1802), 3 Juno (1804), 4 Vesta (1807) itd. Ali ispostavilo se da nijedno to telo ipak nije dovoljno veliko za planetu kakva se zapravo ocekivala. To sto je pronadjeno bila je samo velika gomila kamenja koja luta izmednju Marsa i Jupitera.
Po svemu mogle su to biti i planete, po svemu sem po velicini. Zato su nazvane male planete, planetoidi i asteroidi jer podsecaju i na zvezde.
Asteroidi su čvrsta, stenovita tela koja kruže oko Sunca poput velikih planeta. Zbog malog prečnika zovu se još i male planete ili planetoidi. Svake godine otkrije se na desetine hiljada novih asteroida. Novi asteroid dobija svoj redni broj i ime (pravo da bira ime pripada astronomu koji je pronašao asteroid). Pre nego što asteroid dobije svoje ime, utvrđuju se njegovi orbitalni elementi, kako se asteroid ne bi izgubio.
Računa se da asteroida veličine 1 km u prečniku ima više stotina hiljada ali ih je svega oko 250 sa prečnikom od preko 100 km, odnosno oko 26 čiji je prečnik iznad 200 km. Veliki asteroidi su uglavnom sfernog oblika. Manji asteroidi imaju najrazličitije nepravilne oblike poput kamenja koje nalazimo u prirodi. Asteroidi su suviše sitni da bi se sa Zemlje mogli detaljno posmatrati te se o obliku nekog asteroida sudi po promeni njegovog sjaja. Brže promene sjaja nekog asteroida govore o njegovom nepravilnom obliku. Telo loptastog oblika reflektuje jednu istu količinu svetlosti. Posmatranjem ovih kratkoperiodičnih promena sjaja, pošto se one ponavaljaju u jednakim ciklusima, može se odrediti i brzina rotacije asteroida. Do sada je izmereno vreme rotiranja za oko 500 asteroida što je dovoljno za neku statistiku. Asteroidi se jednom obrnu oko svoje ose u periodu od dva i po časa do 48 dana. Međutim kod većine je ovaj raspon kraći te oko 80% od svih posmatranih asteroida ima rotaciju izmedju četiri i dvadeset sati.
Veći asteroidi su nešto brži pa tako oni čiji prečnik prelazi 150 km obrnu se oko svoje ose za oko 7 sati.
Masa i gustina Ukupna masa svih asteroida je koncentrisana uglavnom u velikim asteroidima. Oko 90% mase asteroidnog pojasa sadrzano je u asteroidima sa precnikom od preko 100 km. Ili, ukupna masa asteroidnog pojasa svega 3 puta je veca od mase Ceresa. Ili, ukupna masa svih astroida je manja od mase Meseca.


Podela asteroida
Prema polozaju u Suncevom sistemu sve asteroide mozemo razvrstati na nekoliko grupa. Najblizi Suncu zu Zemljini Presretaci, asteroidi koji na putu oko Sunca dolaze u blizinu Zemlje (NEAs, Near-Earth`s Asteroids). Zatim slede Glavni asteroidni pojas, Trojanci i Kentauri.
Glavni pojas
Oko 95% svih poznatih asteroida se krece po orbitama izmedju Marsa i Jupitera, na rastojanju od oko 2,0 do 4 a.j. od Sunca i to je glavni astroidni pojas.
U pojasu se opazaju na odredjenim distancama od Sunca koncentracije orbita asteroida razvrstanih u porodice asteroida: Hungarias, Floras, Phocaea, Koronis, Eos, Themis, Cybeles i Hildas. Ali postoje i pusta podrucja bez asteroida (Kirkvudove pukotine).
Duz pojasa, sa povecanjem razdaljine od Sunca, menjaja se struktura asteroida pa tako i citav pojas mozemo podeliti na unutrasni i spoljasnji. U unutrasnjem preovladjuju silikatni asteroidi (60%) dok je karbonskih malo (10%). U spoljnjem delu pojasa stvar je obrunuta jer ima znatno vise karbonskih (80%) nego silikatnih asteroida (15%).
Pojas inace deli ceo Sucev sistem na spoljasnji i unutrasnji.
Unutrasnji pojas
Postoji samo jedna poznata grupa asteroida u unutrasnjem asteroidnom pojasu: Hungarias. Danas je poznato oko 100 ovih asteroida. Oni imaju veliku poluosu od 1,91 a.j. pa su stoga njihovi orbitalni periodi manji od jedne cetvrtine ovog Jupiterovog perioda. Hungarias imaju skoro kruznne orbite.
Spoljasnji pojas
U spoljni asteroidni pojas ulaze asteroidi koji nacine najvise dve revolucije u toku jednog Jupiterovog orbitalnog perioda. Postoje 3 grupe asteroida u spoljnem delu pojasa: Cybeles, Hildas i Thule, nazvani po najnize numerisanim asteroidima svake grupe.
Trojanci
Trojanci su zapravo dve grupe asteroida i zanimljivi su po tome sto leze na Jupiterovoj putanji, jedna 60° ispred, a druga 60° iza Jupitera. Postojanje nebeskih tela na ovim pozicijama predvideo je jos 1772. francuski matematicar i astronom J. L. Lgranz (Joseph-Louis Lagrange) na osnovu teorije stabilnih tacaka ravnostranog trougla koji cini sistem tri tela, u ovom slucaju, Sunca, Jupitera i asteroida. Zbog gravitacionog dejstva ostalih planeta, pre svega mocnog Saturna, sistem Sunce – Jupiter -Trojans nije pravi trotelni sistem i vecina Trojanaca se ne nalaze tacno u Lagrzovim tackama vec osciliraju oko ovih tacaka pod uglom izmedju 45° i 80° gledano sa Jupitera, a za potpun cikus treba im od 150 do 200 godina.
Kentauri
Nekoliko asteroida koji se nalaze u spoljasnjem delu Suncevog sistema nose zajednicki naziv Centaurs. Njihove orbite su veoma nestabilne i lako se remete u prolazu pored velikih planeta.
2060 Chiron kruzi oko Sunca izmedju Saturna i Urana. 5335 Damocles dolazi u blizinu Marsa dok mu je afel negde iza Urana. 5145 Pholus opet ima putanju kola lezi izmedju Saturna i Neptuna. Neki od ovih objekata mozda i nisu asteroidi vec komete.
NEO
"Near Earth Objects" ("objekti blizu Zemlje") su, prema zvanicnoj klasifikaciji, asteroidi i komete, precnika od najmanje 1 km, cija putanja dovodi ove objekte u blizinu Zemlje, ili cak preseca njenu putanju, i time ih cini opasnim po Zemlju i narocito sam zivot na Zemlji. U naucnim krugovima, naime, smatra se da bi sudar Zemlje sa NEO objektom-asteroidom precnika od 1 km. doveo do globalne katastrofe na Zemlji, sto bi izazvalo propast civilizacije, pa i samog zivota na Zemlji, zbog zemljotresa, vulkanskih erupcija, kiselih kisa, efekta staklene baste (zamracenja Sunca uslede prasine i dima u atmosferi) i sl. a sto bi bilo direktna posledica sudara.
U geoloskoj proslosti svakako da jeste. Uostalom, ako covek posmatra Mesec, primetice da je nas sused "izbusen" kao svajcarski sir (sto ga cini interesantnim za posmatranje). Na zemlji postoje mnogi dokazi o tome da ni nasa draga planeta nije imuna na ove svemirske posetioce.
Najpoznatiji astroidi

Ceres je najveći poznati asteroid i prvi koji je otkriven. Pronašao ga je 1. januara 1801. godine sa opservatorije u Palermu (Sicilija) italijanski astronom Đuzepe Pjaci . Pjaci mu je dao ime po rimskoj boginji plodnosti i braka, zaštitnici Sicilije.Ceres ima prečnik od 933 km, njegova masa iznosi jednu četvrtinu mase svih asteroida zajedno. Jedan okret oko svoje ose Ceres načini za 9 sati i kako mu se pri tom boja i sjaj tek neznatno menjaju izlazi da Ceres ima sferni oblik. Orbita Ceresa leži u glavnom asteroidnom pojasu na razdaljini 2,77 a.j. od Sunca. Magnituda u opoziciji dostiže 6,9 a albedo mu je svega 9%.Revolucija Ceresa oko Sunca traje 4,6 zemaljskih godina.
Eros je drugi po veličini asteroid u blizini Zemlje i pripada porodici Amor. Njegova zapremina čini gotovo polovinu zapremine svih ostalih asteroida iz iste kategorije: NEO (Near Earth Objects - objekti u blizini Zemlje). Eros je dobio ime po starom helenskom božanstvu Erosu. Putanja Erosa je izdužena pa se sjaj ovog asteroida menja zavisno od njegove udaljenosti od Sunca. Kada je u perihelu magnituda mu je 7,2 i tada se može videti i dogledom. U nepovoljnoj opoziciji sjaj Erosa opada čak do 17m ako se nalazi u najdaljoj tačci od Zemlje. Jedan Erosov dan traje 5 sati i 16 minuta. Eros ima izdužen, nepravilan oblik (podseća na ogroman krompir). Njegove dimenzije su 33x13x13 km i jedan od tri asteroida koji imaju više od 10 km u prečniku. Masa mu je 6,69 x 1015 kg. Gravitacija mu je naravno mala ali ipak dovoljna da u svojoj blizini drži letelicu NEAR. Brzina napuštanja je 10 m/s. Dnevna temperatura na Erosu dostize oko 100°C, a noćna pada na -150°C. Gradjen je od gvozdenog i magneziumovog silikata pomešanog sa metalnim niklom i gvožđem.
Gaspra je asteroidkoji pripada familiji asteroida Flora. Kreće se u blizini granice unutrašnjeg asteroidnog pojasa. Nepravilnog je oblika a po površini izbrazdan udarnim kraterima. Najveći krater ima u prečniku 1,5 km. Po broju malih kratera procenjuje se da je Gaspra star oko 200 miliona godina. Veličina mu je 19x12x11 km. Na putu do Jupitera svemirski brod Galilej 29. oktobra 1991. snimio ga je sa razdaljine od 16.000 km. Astroid ima magnetno polje što ukazuje na metalnu strukturu ovog asteroida. Po građi pripada S tipu i sastavljen je od stena i metalnih minerala.
Ida je asteroid iz familije Koronis, nepravilnog duguljastog oblika, veličine 58 x 23 kilometara. Ida je drugi od tri asteroida osmatranih i snimljenih iz blizine. Svemirska sonda Galileo, na putu za Jupiter, prošla je blizu Ide i snimila je ovu malu planetu 28. avgusta 1993. Tada je otkriveno da Ida ima pratioca koji je dobio ime Dactyl. Proučavanjem putanje Diktila astronomi su izračunali da se gustina Ide krece izmedju 2,2 i 2,9 g/cm3. U početku se smatralo da Ida pripada S tipu te da je to nikl-gvozdeni asteroid sa primesama silikata. Međutim gustina od 2,9 suviše je mala za takav sastav i Ida po sastavu više liči na neki hondritni meteorit. Galileo je prolazeći pored Ide izmerio promenu solarnog magnetnog polja, što opet sugeriše postojanje nekog magnetskog materijala u sastavu ovog asteroida. Površina Ide je izrovarena kraterima.
Matilda je još 1885. godine otkrio čuvani lovac na asteroide Johan Paliza (otkrio je 121 asteroid) i posvetio ga supruzi astronoma Morisa Loevia. Matilda je asteroid glavnog asteroidnog pojasa, mada se u perihelu približava Suncu na rastojanje od samo 1,94 a.j. U proseku od Sunca je daleko 394 miliona kilometara. Matilda je nepravilnog oblika sa dimenzijama 59 x 47 km. To je asteroid C tipa. Na površini se zapažaju krateri od kojih su neki veći od 20 km u prečniku. S obzirom na dimenzije samog asteroida ovi krateri su gigantskih razmera. To je zbunjujuće jer se ne zna kako na malom telu postoje tako veliki krateri. Gustina Matilde je svega 1,4 gm/cm3 te je asteroid najerovatnije jako porozan i predstavlja neku vrstu planetoidnog sunđera. Albedo je svega 0,04, boja mu je veoma jednolika i smatra se da je to primerak iz veoma starog doba Sunčevog sistema. Matildin dan traje 17,4 naših, zemaljskih dana.
Zanimljivosti

Asteroid sa najkraćom rotacijom je 1566 Icarus. On se oko svoje ose obrne za 2 sata i 16 minuta. Zatim sledi 321 Florentina čiji "dan" traje 2 časa i 52 minuta. Najsporiji je 280 Glauke. Njemu treba 1.500 sati za jedan okret.
Asteroid sa najvećim albedom je 44 Nysa čiji albedo iznosi 0,377, zatim slede 64 Angelina (0,342), i 434 Hungaria (0,300).
Najmanji albedo ima asteroid 95 Arethusa: 0,019, zatim 342 Bamberga: 0,032 itd.
Najsjajniji asteroid je Vesta - jedini asteroid koji se može videti i golim okom.
Back to top Go down
https://underground.niceboard.com
gorillaz
Admin
gorillaz


Broj poruka : 428
Godina : 37
Localisation : Uzice
Datum upisa : 2006-12-26

Sunchev sistem Empty
PostSubject: Re: Sunchev sistem   Sunchev sistem Icon_minitimeWed Jan 17, 2007 4:58 am

KOMETE

Komete su jedne od najgrandioznih nebeskih pojava i od davnina plene pažnju ljudi. Njihov sjaj je nekada biti tako veliki da je bio vidljiv i tokom dana. Putanje kometa mogu se podeliti na tri osnovne: eliptične, parabolične i hiperbolične. Veličina koja daje osnovnu karekatreristiku za ove tri geometrijske figure je ekscentricitet. Elipsu kao geometrisko telo, karakteriše i postojanje dve žiže. Osim orbitalnih putanja, komete delimo na kratkoperiodične (period manji od 200 godina) i dugoperiodične (period veći od 200 godina). Komete čije su staze parabole ili hiperbole možemo nazvati neperiodičnim kometama. Staze nekih kometa su "zarobljene" gravitacijom velikih planeta. Karakteristična je Jupiterova grupa kometa kao najbrojnija, Saturnova, Neptunova (kojoj pripada Halejeva kometa).
Brzina kretanja kometa je oko 40 km/sec kod paraboličnih, dok je kod hiperboličnih ova brzina veća. Mnogo kometa otkrili su astronomi amateri. Zanimljiv je primer Jean Louis Pons, portira zvezdarnice u Marselju, koji je početkom 19. veka otkrio čak 37 kometa. Taj rekod ni do danas niko nije dostigao. Mnoge komete koje su otkrili su profesionalni astronomi sasvim slučajno, snimajućii velikim teleskopima pojedina područja neba u sasvim druge svrhe.

Kometa je prljava ledena grudva koja krstari Sunčevim sistemom. Grudva je velika nekoliko kilometara u prečniku, sačinjena je od vodenog leda, nešto ugljen dioksida, metana i amonijaka, te od prašine i stenovitih čestica. Kada se priblizi Suncu, pod uticajem Sunčevog zračenja grudva (nukleus), delimično isparava stvarajući komu, blještavu sferu gasa. Koma može da ima i milion kilometara u prečniku.Osmatranje ultravioletnog područja spektra pokazuju da je kometa okružena velikim oblakom vodonika više miliona kilometara u prečniku. Vodonik dolazi od molekula vode koji se raspadaju pod dejstvom solarne radijacije.Pod uticajem solarnog zračenja prašina i gas u mlazu napuštaju komu i formiraju jedan ili više repova.

Repovi
Postoje dva osnovna tipa repova. Jedan čine čestice prašine i on je žućkaste boje jer reflektuje svetlost Sunca. Dužina prašinastih repova se meri desetinama miliona kilometara. Drugi tip je građen od jonizovanih atoma, zrači plavičastu svetlost i duži je od prašinastih repova. Dostiže i sto miliona kilometara. Postoje indicije i o trećoj vrsti repova koji su građeni od neutralnih atoma natrijuma. Repovi komete su građeni od toliko razređenog materijala da ga Sunčevo zračenje prosto oduva. Zbog toga se oni javljaju samo kada se kometa približi Suncu i uvek su okrenuti nasuprot Suncu. Pri svakom prolazu pored Sunca komete putem svojih repova gube deo svog matarijala. Međutim repovi kometa su toliko razređeni da svega jedan petstoti deo mase nukleusa ode u prostor.Vremenom se komete ipak "troše" i raspadaju pa seju za sobom svoje ostatke. Od većih čestica prašine nastaju meteorske struje.
Odakle dolaze komete
Godine 1950. jedan holandski astronom, Jan Ort, postavio je hipotezu o postojanju jednog ogromnog oblaka oko Sunca koji je sačinjen od kometa. Najveća koncentracija kometa u ovom oblaku nalazi se na udaljenosti od 50.000 AU, odnosno 0,8 svetlosnih godina ili 1/5 udaljenosti do najbliže zvezde (daljina Plutona je 40 AU). Ovaj "rezervoar" kometa dobio je naziv Ortov oblak. Ovaj oblak postao je ključan pojam u svim hipotezama o poreklu kometa.
Velika većina kometa kreće se isključivo u ovom oblaku, na velikoj udaljenosti od Sunca, kome se nikad ne približava. Gravitacioni uticaj susednih zvezda deluje na oblak i ponekad to dovodi do toga da neke komete napuste ovaj oblak i približe se Sunčevom sistemu. Tek poneka od ovih kometa pridje dovoljno blizu Sunca da bi mogla da bude vidjena i zabeležena kao nova kometa. Na osnovu broja zabeleženih “novih” kometa statistički se došlo do zaključka da u Ortovom oblaku mora da postoji oko 100 milijardi kometa, dok je ukupna masa ovih kometa nešto malo veća od mase jedne prosečne planete, kakav je na primer Uran.
Postojanje Ortovog oblaka obično se razmatra u teorijama o zajedničkom poreklu kometa i Sunčevog sistema. Ali, ponekad se pominje i “meduzvezdana” teorija o nastanku Ortovog oblaka, prema kojoj je ovaj oblak, ustvari, nagomilana meduzvezdana prašina koju je Sunce privuklo tokom svog putovanja oko centra galaksije. Smatra se da su prve komete nastale mnogo bliže Suncu, od preostalog materijala nakon formiranja planetarnog sistema i to na krajnjoj granici spoljašnjih planeta, ali su zatim odbačene na mnogo veće rastojanje.
Drugi izvor kometa je čini se Kajperov pojas koji se nalazi nešto iza Neptunove orbite. To je prstenast pojas malih ledenih tela koje zauzimaju prostor u ravni solarnog sistema. Ovaj prsten se prostire na 30 do 150 AJ od Sunca i čini se da je izvor karatkoperiodičnih kometa. Na ove komete je, naime, snazno uticala gravitacija planete Jupitera i zarobila ih je na njihovom sadašnjem mestu.

Halejeva kometa

Halejeva kometa je najslavnija od svih kometa.U zabeleženoj istoriji postoje podaci o povrataka ove komete kroz vekove. Engleski astronom iz 18 veka Edmond Halley je uspoređujući putanju komete koju je posmatrao 1682. godine sa putanjama nekih kometa iz ranijih vremena, dosao je do zaključka da se radi o istom objektu sa periodom obilaska oko Sunca od oko 76 godina. Čak je i predvideo njen povratak za 1758. godinu. I zaista kometa je krajem te godine ponovo uočena. Od tada ova kometa nosi njegovo ime. Smatra se da je ova kometa već 40 puta obilazila oko Sunca..
Tokom poslednjeg povratka Halejeve komete u blizinu Sunca izvršen je veliki naučno-istraživački program proučavanja samog jezgra. Dve ruske sonde: Vega 1, Vega 2 prošle su pored jezgra kometa na oko 8.000 km i poslale su oko 1.200 fotografija. Evropska letilica Giotto prošla je 14. marta 1986. godine na samo 540 km od jezgra. Tada je utvrđeno da je jezgro crne boje sa nekoliko aktivnih ispusnih otvora iz kojih je izbacivana velika količina prašine. Samo jezgro komete je gromada nepravilnog oblika, veličine 15 x 8 km. Nikada ranije nije bilo snimljeno jezgro komete, a Halejeva kometa je dao mnoge odgovore na pitanja vezana uz ova nebeska tela.

Poznato je jos I da je raspadanje kometa zasluzno za neke danasnje meteorske rojeve. Pa tako meteorski roj Leonida je nastao od krhotina komete Tempel-Tuttle. Kometa je otkrivena 1865. god. Astronomi su izracunali da ona svoju putanju obidje za 33 godine. Kometa se pojavila i 1998. kako se i ocekivalo. Ona je zaprvo zapazena jos godinu dana raniije kada je imala magnitudu od 22,5 m. Njen najblizi prolaz za vreme te posete je bio 28. februara 1998. Tom prilikom, kao i obicno, ostavila je za sobom dovoljno svojih krhotina i cestica za lep meteorski pljusak.


Hale-Bop kometa

Komet su otkrili 1995. godine Alan Hale iz New Mexica i Thomas Bopp iz Arizone. Inače, Alan Hale je jedan od vrhunskih promatrača kometa na svijetu koji je vidio oko 200 pojava kometa.
Putanja ovoga kometa je dugotrajnog razdoblja (nešto više od 3000 godina). Komet je već prije prolazio kroz unutarnji sunčev sustav. Odnosno, to nije nov komet iz oblaka Oort. Njegova putanja je veoma dugačka, istagnuta elipsa, a komet je dio našeg sunčevog sustava u putanji oko Sunca.
Po nekim izvješćima ovaj komet vrlo velik. Zapravo, srce kometa, jezgra, zamračena je prašinom i plinovima koje oblikuju glavu kometa. Nitko ne zna koliko je velika jezgra jer se ne može vidjeti. Jezgre kometa po veličini se kreću od nekoliko km ili manje do preko 160 km u promjeru. Sjajnost kometa nije uvijek izravno povezana s veličinom jezgre, a to je zbog toga što je uglavnom samo dio površine jezgre kometa aktivan. Moguće je da ovaj komet ima malu jezgru čija površina uglavnom emitira prašinu i plinove ali isto tako je moguće da ovaj komet ima veliku jezgru s malim aktivnim dijelom. Na osnovi znanstvenih nagađanja procjenjuje se da je veličina jezgre na temelju veličine matreijala koji prozvodi komet, mogla biti u promjera oko 40 km. Zbog usporedbe, jezgra kometa Halley, koji je NASA promatrala svemirskim letjelicama, izgledala je kao krumpir nepravilna oblika 8x8x16 km.
Glava kometa, odnosno prašina i plinovio koji okružuju jezgru, mogu doseći nekoliko stotina tisuća km u promjeru,a ta veličina varira s udaljenošću kometa od Sunca. Rep kometa kao što je Hale-Bopp može doseći duljinu od puno milijuna km.
Poznate su jos i kometa Borrelly, kao i kometa Ikeya-Zhang koja je za sada najsjajnija kometa koja je prosla u 21. veku. Ona je bila vidljiva sa Zemlje od 25. do 30. marta 2002. godine.
Back to top Go down
https://underground.niceboard.com
gorillaz
Admin
gorillaz


Broj poruka : 428
Godina : 37
Localisation : Uzice
Datum upisa : 2006-12-26

Sunchev sistem Empty
PostSubject: Re: Sunchev sistem   Sunchev sistem Icon_minitimeWed Jan 17, 2007 4:59 am

SATELITI
Satelitom su tela koja se krecu oko planeta i zajedno sa njima se krecu oko Sunca.
MESEC
Mesec je nastao pre oko 4,6 milijardi godina. Nakon sto se gvožđe u dobroj meri već koncentrisalo u središtu planete Zemlja se sudarila sa nekim telom čija je masa bila deset ili nešto više puta manja od mase Zemlje. Danas takav sudar nije verovatan jer je Sunčev sistem i nema više tako velikih objekata. Međutim u ono vreme sigurno je bilo mnogo objekata čije su se putanje ukrštale.
Sudar o kome je reč bio je katastrofalan. Izazvao je strahovitu eksploziju od koje se površinski omotač Zemlje razneo u okolni prostor i zatim pretvorio u oblak vrele prašine. Visoka temperatura je istisnula svu vodu iz oblaka od koga se zatim formirao satelitski roj čvrstih čestica koje su se medjusobno privlačile i lagano lepile. Konacno nastalo je novo nebesko telo, Zemljin satelit. To jos nije bio Mesec kakvog danas vidimo na nebu, ali je već imao izvesnu gravitacionu moć. Izazivao je plime na Zemlji i usporavao njenu rotaciju. Zbog toga je po zakonima mehanike počeo da se udaljava od Zemlje. Na putu u dalje orbite kupio je ostatke satelitskog roja i sve se više uvećavao. Sve ovo se dogodilo pre 4,6 milijardi godina. Mesec ne može biti mlađi od toga jer su njegove najstarije stene stare toliko, 4,6 milijardi godina. A ne može biti ni stariji jer je i čitav planetni sistem otprilike toliko star. Najstariji meteoriti su nastali pre 4,6 do 4,7 milijardi godina.

U kori Meseca se koncentrisao aluminijum i kalcijum i tu su tokom hlađenja nastali minerali plagioklasa i anortizitne stene. U gornjoj mantiji zadržalo se gvožđe i magnezijum. Kasnije ce od ovih elemenata nastati minerali piroksen i olivin, te stene balzata. Rastojanje između Meseca i Zemlje je promenljivo jer Mesec ima eliptičnu orbitu a ne kružnu. Najbliže rastojanje iznosi 363.300 km a najdalje 405 500 kilometara pa se uzima da je srednje rastojanje između dve planete 384.400 km. To je inače put u koji stane trideset Zemljinih kugli a koji peške možete da pređete za 8 godina i 280 dana, ako idete pet kilometara na sat, naravno pod uslovom da idete stalno bez odmora. Istu razdaljinu svetlost prevali za 1,28 sekundi.
Poput Sunca i Mesec se kreće po zodijaku, ali je od Sunca mnogo brži. Sunce se po nebu kreće oko 1° na dan i zato mu treba čitava godina da prođe kroz sva sazvežđa zodijaka. Mesec isti posao završi za tačno 27 dana, 7 sati, 43 minuta i 11,47 sekundi. Naravno, za to vreme je napravio i tačno jedan krug oko Zemlje. Ovaj vremenski period obilaska oko Zemljine lopte pošto se meri u odnosu na zvezde zove se siderički mesec (lat. sidereus = zvezdani). Brzina obrtanja Meseca oko Zemlje može izgledati spora ali treba prevaliti put od 2,4 miliona kilometara za svega 27,3 dana. Ovu brzinu možete i sami da izračunate i ona iznosi 1.023 km/s, i otprilike je jednaka brzini modernih aviona.
Dok se okreće oko naše planete Mesec se istovremeno obrće i oko svoje ose. Ova dva kretanja su sinhronizovana tako da se za jedan krug oko Zemlje Mesec tačno jedanput okrene i oko svoje ose. To znači da dužina mesečevog dana traje koliko i mesečeva godina. Posledica ovakvog kretanja je poznata jer je naš satelit nam uvek okreće jednu istu stranu i zato na njemu vidimo uvek isti pejsaž. Do sinhrone rotacije Meseca došlo je u davno doba kada se pod uticajem Zemlje centar mase Meseca pomerio ka našoj planeti. Međutim sinhrona rotacija nije karakteristična samo za naš Mesec. Među brojnim satelitima Sunčevog sistema to je uobičajena pojava.

Naš Mesec slabo odbija svetlost. Od celokupne količine sunčevih zraka koji padnu na njegovu površinu on reflektuje samo 7% svetlosti. Ostalo prelazi u toplotu. Količina odbijene svetlosti zove se albedo, a zavisi od prirode materijala u koju svetlost udara. Po pravilu, nebeska tela obavijena atmosferom imaju veći albedo. Tako Venera koja ima gustu atmosferu odbija čak 76% sunčevih zraka, dok Merkur koji opet nema atmosferu ima albedo od svega 6%. Ovo pravilo međutim ne treba suviše ozbiljno shvatiti jer je puno nebeskih tela sa visokim albedom iako nemaju atmosferu. S druge strane Mesec nam je blizu te je i to malo svetla što se odbija od njega dovoljna da nam noću razbija mrak i čini da nam noć bude svetlija. Posle Sunca Mesec je najsjajnije telo na našem nebu. Mera za sjaj nebeskog tela je magnituda ili zvezdana valičina. Ova mera potiče jos od Hiparha koji je sve zvezde podelio po veličini u šest grupa s tim da je najsjajnije zvezde svrstao u grupu prve veličine, a one koje se jedva vide u gupu šeste veličine. U Hiparhovo vreme "sve zvezde" je značilo ono što danas zovemo "sve zvezde vidljive golim okom" i zato je njegova lista proširena čim je pronađen teleskop. Danas su astronomi uz pomoć moćnih instrumenata u stanju da vide i zvezde 26-te veličine.
Međutim na nebu možemo videti i sjajnija tela od zvezda prve veličine a to su Sunce, Mesec i dobar broj planeta Sunčevog sistema. Kako je astronomija nauka koja se teško odriče tradicije Hiparhova podela je sačuvana, a idući logikom da sjajnija tela imaju brojčano manju vrednost magnituda Sunca je -26,8 a magnituda punog Meseca -12,7. Ovo su srednje vrednosti što znači da je to sjaj ova dva tela pri njihovoj srednjoj razdaljini od planete Zemlje sa koje ih i posmatramo. Treće najsjajnije telo na našem nebu je planeta Venera čija maksimalna magnituda iznosi -4,4.

Postoji jedan stari zapis iz 12-og veka u kome se tvrdi da su 1118. godine na nebu iznad Francuske viđena dva puna Meseca kako stoje jedan pored drugog. Isti slučaj se dogodio i kod nas pred smrt kneza Mihaila. Ono što posebno golica u vezi ovih podataka jeste da su oni verovatno tačni. Isto tako postoje zapisi iz razih perioda istorije da su na nebu uočena dva pa i više sunca a i ti podaci su prilično ubedljivi. O ovoj pojavi pisali su jos Aristotel i Ciceron a njima se može verovati. Mongo kasnije 1850. fizičari Barel i Biksio su iz balona videli i nacrtali dva sunca jedno iznad drugog. To su su samo neka svedočanstva o ovom fenomenu. Ova pojava da se na nebu vide istovremeno dva ili vise Meseca ili Sunca, koja je zbunjivala i plašila stare generacije danas se tumači sasvim prozaično. Radi se o jenoj vrsti haloa. Halo je opšti naziv za grupu optičkih pojava koje nastaju refrakcijom i refleksijom svetlosti na ledenim kristalima u oblacima. Ovi kristali su obično u obliku šestougaone prizme a od njihove orijentacije u prostoru zavisi kakav halo možemo videti. Postoji više vrste halo efekata koje se dele na halo od 22°, od 46° i sl. Halo od 22° je očaravajuća slika na nebu. To je prsten duginih boja oko Meseca. Svoje prozaično ime duguje unutrašnjem uglovnom poluprečniku. Svetlost koja dolazi sa Meseca udara u oblake ledenih kristala u kojima se prelama pod raznim uglovima ali je najintenzivnija ona svetlost koja najmanje skreće sa svog prvobitnog pravca (ona koja se prelama pod najmanjim uglom). Taj ugao iznosi približno 22°. Ovi zraci prave unutrašnji krug prstena i taj krug je znači od Meseca udaljen 22°. Ugao od 22° na nebu može otprilike da stane u vašu ispruženu i raširenu šaku.

Sem haloa postoje i drugi optički fenomeni. Venac ste sigurno mnogo puta videli. To je onaj božanski, eterični oreol oko Meseca. Do pojave venca dolazi kada je Mesec (ili drugo nebesko telo) prekriven tankim slojem oblaka. Najčešće su to cirokumulosi ili altokumulusi. Tada dolazi do difrakcije svetlosti na vodenim kapljicama ili ledenim kristalima. Difrakcija svetlosti predstavlja savijanje svetlosnih zraka pri prolazu kroz vrlo uzane otvore Ukoliko su kapljice ili kristali podjednake veličine venac i prstenovi su jasno izraženi.
Na kraju ovog pregleda optičkih pojava u atmosferi Meseca treba reći da biste videli halo potrebno je ne samo da se steknu odredjeni fizički uslovi već i da imate sreće da se nađete na pravom mestu. Jer kako ćete videti ove pojave ne zavisi samo od položaja Meseca i oblaka već i od toga gde se vi nalazite. Ako dva posmatrača na različitim mestima u isto vreme vide recimo dugu, oni ne vide istu već svaki svoju dugu.
Osnovni podaci o Mesecu
Razdaljina od Zemlje - od centra do centra srednja
384 400 km
najmanja (perigej)
363.300km
najdalja (apogej)
405.500 km
Razdaljina od Zemlje - od površine do površine srednja
376.284 km
najmanja (perigej)
348.294 km
najdalja (apogej)
398.581 km
Period revolucije 27,321 661 dana
Period rotacije 27,321 661 dana
Sinodički period 29 d 12 h 44 m 2,9 s
Srednja orbitalna brzina 3.680 km/h
Nagib Mesečevog ekvatora prema ekliptici 1° 32`
Nagib putanje 5° 09`
Ekscentricitet orbite 0,0549
Prečnik 3.475,6 km
Prividni prečnik viđen sa Zemlje maksimalan 33`31``
srednji 31` 5``
minimalan 29`22``
Masa (Zemlja=1/M Meseca) 81,3
Gustina (voda=1) 3,342
Masa (Zemlja=1) 0,0123
Zapremina (Zemlja=1) 0,0203
Prva kosmička brzina 2,38 km/s
Površinska gravitacija (Zemlja=1) 0,1653
Albedo 0,07
Prividna veličina pri punom Mesecu (srednja magnituda) -12,7
Back to top Go down
https://underground.niceboard.com
gorillaz
Admin
gorillaz


Broj poruka : 428
Godina : 37
Localisation : Uzice
Datum upisa : 2006-12-26

Sunchev sistem Empty
PostSubject: Re: Sunchev sistem   Sunchev sistem Icon_minitimeWed Jan 17, 2007 5:00 am

Jupiterovi(Galilejevi) Sateliti
Јупитер има 61 сателит. Они су подјељени у више група. У прву групу спадају 4 мала кружна унутрашња сателита: Metis, Adrestea, Amalthea и Thebe. Другу групу чине 4 велика галилејска сателита: Ио, Европа, Ганимад и Калисто.
Cetiri velika Jupiterova satelita, Io, Evropa, Ganimed i Kalisto otkrio je 1610. Galileo Galilej, pa su ovi sateliti i dobili naziv Galilejevi sateliti. Otkrice je bilo znacajno zato sto je ono direktno osporavalo crkvenu dogmu po kojoj se sva tela u vasioni okrecu oko Zemlje.
Nezavisno od Galileja i u isto vreme velike Jupiterove satelite je posmatrao i Simon Marius. Inace, najstarije opazanje nekog Jupiterovog satelita datira iz 364. godine pre nove ere. Te godine je kineski osmatrac Gan De uocio (naravno golim okom) pored Jupitera verovatno Ganimeda, a moze biti i da se radilo o dva satelita koji su stajali blizu jedan drugom.
Svi Galilejevi sateliti imaju sinhronu rotaciju. Cetiri najdalja satelita, Ananke, Karme, Pasife i Sinope, imaju retrogradne putanje sto navodi na pretpostavku da se radi zapravo o zarobljenim asteroidima. U prilog tome govori i prilicno slab albedo ovih satelita sto opet sugerise da su oni gradjeni od stenovitog materijala, a ne od leda kao ostali Jupiterovi satelit.


Io
Bez sumlje najviše uzbudenja, astronomima je priredio Io. Galilejev satelit koji je najbliži Jupiteru. Očekivalo se da će njegova površina biti izbrazdana kraterima poput površine našeg Meseca ali su dobijeni snimci prevazišli i najsmelije pretpostavke. Još pre prolaska letelica u blizini Ioa, bilo je poznato da on ostavlja prsten čestica po svojoj putanji oko Jupitera, kao i da mu je površina crvenkasta. Ovo crvenilo nije bilo u potpunosti objašnjeno, ali je tim stručnjaka pretpostavio da moćna Jupiterova gravitacija "drobi" Iovo jezgro, te da možda na površini postoji manja vulkanska aktivnost. Ta pretpostavka nije uzimana za ozbiljno jer se pre letova ka Jupiteru mislilo da mala tela poput Ija ne mogu imati takvu aktivnost, osim u najranijim stadijumima svoga formiranja.

Proučavajuci jedan od snimaka Ija, koje su poslali kosmicki brodovi "Pionir" 10 i 11, zaključeno je da je to ogroman oblak koji se diže 270 km iznad površine satelita. Bio je to prvi aktivan, tj. živi vulkan otkriven van Zemlje. Ovo otkrice je dokazalo da Zemlja nije jedino telo sa aktivnim, tj. tečnim jezgrom. Posle prolaska oba "Vojadžera", nabrojano je ukupno osam aktivnih vulkana čije su erupcije išle od 70 do 300 km. U većini slučajeva, izbačeni materijal se dizao do visine od 100 km i stvarao oblak oblika kišobrana koji se širio i padao nazad na površinu. Danas se zna da mnjih aktivnih vulkana ima nekoliko stotina. Io je svet stalno aktivnih vulkana koji u neprekidnim mlazevima izbacuju hiljade tona sumpora i sumpornih jedinjenja. Erupcije mogu neprekidno trajati nedeljama, pa i mesecima. Izbačeni materijal se delimično vraca natrag na površinu meseca, neprekidno menjajuci njegov izgled. Procenjuje se da godišnje površinu Ija pokrije sloj debljine oko 1 cm. Manji deo, koji nadvladava Iovu gravitaciju, ulazi u putanju oko Jupitera. Od osam aktivnih vulkana koje je snimio "Vojadžer 1" šest je bilo još uvek aktivno kada je došao "Vojadžer 2", jedna erupcija je prestala, a jedan od vulkana se nalazio u oblasti koja je bila nedostupna kamerama "Vojadžera 2".

Druga interesantna pojava na Io-u je prisustvo belih ili plavičasto belih svetlih mrlja koje su posmatrane na više mesta. Ovi oblici su difuzni i ponekad promenljivi pa je pretpostavljeno da su to možda oblaci koje stvara gas što izlazi iz unutrašnjosti satelita i kondezuje se u neku vrstu snega. Ustanovljeno je da Io poseduje veoma retku atmosferu (pritisak na površini je 0,1 milibar) čiji je osnovni sastojak sumpor dioksid. Sumpor dioksid na Iou ima niz interesantnih osobina. Pre svega nove količine gasa obilato dolaze iz vulkana. Zatim SO2 se može kondezovati na površini. U polarnim predelima, za vreme noći, temperature su dovoljno niske da se gotovo sav SO2 zaledi. Osim toga, na temperaturama koje vladaju u umerenim dubinama, moguce je topljenje sumpora tako da ispod sloja čvrstog sumpora izlaze i na površinu i vide se u obliku ogromnih ravnica sa slabo izraženim reljefom.
Jupiter na Io deluje veoma jakim plimskim silama koje usled trenja stvaraju toplotu u njegovoj unutrašnjosti i izazivaju vulkansku aktivnost. Drugi potencijalni izvor energije je jedinstveni položaj Ioa u Jupiterovoj magnetosferi. Io se obrne oko njega za 1,77 dana. Io prolazi kroz linije sila Jupiterovog magnetnog polja brzinom od 57 km/s. Izmedu Jupitera i Ija postoji i strujna cev koja je nastala interakcijom jonosfere ovog meseca sa magnetnim poljem planete. Za ovu struju se procenjuje da ima jačinu od 5 000 000 A, a napon od 600 000 V. Ulogu provodnika izmedu dva nebeska tela igra Jupiterova magnetosfera. Smatra se da Jupiter svojom magnetosferom "grabi" oko jednu tonu čestica iz Io-ve atmosfere svake sekunde. Jedan deo ovih jona, uglavnom sumpora, kiseonika, natrijuma i kalijuma, koji dospeva magnetnim poljem do samog Jupitera, izaziva na njegovim polovima polarnu svetlost (auroru). Osnovni razlog vulkanske aktivnosti na Iju je dejstvo Jupiterove gravitacije kao i njegovih obližnjih pratilaca Evrope i Ganimeda. Oni stvaraju plimske sile iste onakve kakve stvara i Mesec na Zemlji, samo neuporedivo jače i sa daleko razornijim posledicama po Io.

Io se stalno skuplja i širi za nekih 100 m. Jezgro mu je potpuno tečno i najverovatnije se sastoji od gvožda i nikla. Omotač jezgra je od istopljenih stena. Ispod same površine se nalaze ogromna jezera sumpora. Zato je površina Ija najmlađa u celom Suncevom sistemu i sigurno nije starija od milion godina. Zahvaljujući neprekidnoj aktivnosti, svi današnji udarni krateri, koji su uobičajni za većinu tela u Sunčevom sistemu, na Iju su odavno zatrpani slojevima sumpora, tako da se ni na snimcima najveće razvojne moći ne mogu razaznati (u stvari, do sada je otkriven samo jedan udarni krater i to na jednom planinskom uzvišenju). Tri najveća vulkana su Pele, Prometej i Loki Patera. Oni izbacuju lavu i do 400 km u visinu brzinom od 9 km/s, tako da ne samo što stvaraju nove nanose na površinu već neprekidno obnavljaju tanak atmosferski omotač od sumpordioksida, čineći da Io bude jedan od retkih meseca u Sunčevom sistemu sa atmosferom. Oko Pelea (koji je dobio naziv po božanstvu ognja u polinežanskoj mitologiji) postoji čak i kružni svetlocrveni nanos vulkanskog materijala prečnika 1200 km. U samim jezgrima vulkana temperatura se penje i do 1.500 stepeni. Mnoge od vulkanskih kaldera (grotla) su udubljene i do 2 km (kod Loki Patere čak i do 2,6 km).
Pored vulkanskih kratera, veliku pažnju su privukle i planine na Iju. Najviši vrhovi dostižu 16 km visine (Bosuale Mons), što je daleko više nego planine na Zemlji, i nadmašuje ih samo ugašeni vulkan Olimpus Mons na Marsu. Sve te planine izgledaju na prvi pogled kao divovski nanosi sumpora. Neki manji od njih to sigurno i jesu. Za one veće planine mala je verovatnoća da im je sumpor glavni sastojak. Posle najnovijih posmatranja sa "Galilea" shvaćeno je da se najvrelija lava uglavnom sastoji od silikatnih stena bogatih magnezijumom. Ona je toplija i gušca u odnosu na uobičajne bazaltne stene na Zemlji. S obzirom na to da je Ijova kora bogata silikatima, to može biti i razlog postojanja visokih planinskih vrhova, mada sam proces stvaranja planina još nije sa sigurnošcu utvrden.
Za razliku od ostala tri Galilejeva pratioca, Io ima veoma malu količinu vode. Veći deo je ispario usled paklenih uslova na mesecu. Ali ipak i on ima svoj ledeni pokrivač koji se sastoji ne od vodenog leda već od smrznutog sumpor-dioksida koji je vulkanskog porekla.
Io, kao i naš Mesec, uvek je okrenut istom stranom ka matičnoj planeti, oko koje se okrene tačno dva puta u odnosu na Evropin obilazak, pa se za njega kaže da se nalazi u rezonantnoj orbiti. Ovakva orbita pojačava efekat plimskog gravitacionog dejstva.

Io ima visok postotak odbijanja svetlosti (albedo), koji iznosi oko 60%, ali se i pored svoje prividne veličine ne može videti golim okom zbog blizine i sjaja Jupitera.
Osnovne karakteristike:
Fizički parametri Vrednosti
Masa (g) 8,94 x 1025
Prečnik 3.630 km
Srednja udaljenost od Jupitera 421.600 km
Siderička revolucija 1d 18h 28m
Srednja gustina 3,57 g/cm3
Ekscentričnost orbite 0,0041
Nagib orbite 0,04 stepeni
Back to top Go down
https://underground.niceboard.com
gorillaz
Admin
gorillaz


Broj poruka : 428
Godina : 37
Localisation : Uzice
Datum upisa : 2006-12-26

Sunchev sistem Empty
PostSubject: Re: Sunchev sistem   Sunchev sistem Icon_minitimeWed Jan 17, 2007 5:00 am

EVROPA
Evropa je jedinstven mesec Jupitera koji je yanimao naučnike stotinama godina. Blistavo narandžaste boje, drugi je Galilejev satelit Jupitera. Njena površina ima veoma čudan izgled, jedinstven u Sunčevom sistemu, i ubraja se među najsjajnije, što je posledica reflektovanih Sunčevih zraka sa relativno mlade ledene površine.

Takođe se ubraja u najglatkije, jer za razliku od Ganimeda i Kalista skoro je bez kratera. Površina Evrope je pokrivena lavirintima linija i traka, koje podsećaju na čuvene Marsove kanale. Dužina nekih linija dostiže i hiljade kilometara a širina 20-40 km. Satelit ima ledenu koru debljine 75-100 km, a linije i trake, sugerišu na postojanje različitih tenzija ispod kore. To se može lako shvatiti ako se setimo blizine Jupitera i plimskih sila usled kojih je unutrašnjost Evrope vrela. Mada je srednja temperatura na površini oko - 150°C, u dubljim slojevima ledene kore temperatura bi mogla biti znatno veća zbog tople unutrašnjosti. Ledena kora stalno poravnava površinu satelita, zbog čega je Evropa najglatkije telo na kome se "planine" uzdižu samo 40 m iznad površine. Ona liči na jako izgrebanu narandžastu kristalnu kuglu. Mnogobrojni primeri prisustva udarnih kratera, ukazuju na vrlo brzo "zaceljivanje" rana. Do sada je nađeno samo tri kratera prečnika većih od 5 km.

Poluprečnik Evrope iznosi 1.565 km, dakle nešto manji od Mesečevog radijusa. Evropa poseduje metalno jezgro koje se verovatno sastoji od gvožđa i nikla. Na jezgro naleže stenoviti sloj, dok na ovaj naleže sloj ledene ili tečne vode. Površinski sloj se dosta razlikuje od ostalih. Fotografije kosmičkog broda "Galilea" nagoveštavaju postojanje vodenog okeana ispod sloja ledene vode, čija debljina iznosi od sedam do deset kilometara. Međutim, ovaj dokaz je u skladu sa postojanjem okeana u dalekoj prošlosti, što znači da ne možemo biti sigurni da on i dalje postoji.
Poslednje HST-ove fotografije otkrivaju postojanje vrlo slabašne atmosfere (10 - 11 bara) koja sadrži i kiseonik. Evropin kiseonik nije biološkog porekla, već nastaje djelovanjem Sunca na površinski led.
Osnovne karakteristike:
Prečnik 3.138 km
Srednja udaljenost od Jupitera 670.900 km
Siderička revolucija 3,55 dana
Srednja gustina 2,97 g/cm3
Ekscentričnost orbite 0,009
Nagib orbite 0,47°
Masa (g) 4,8 x 1025


GANIMED
Jedan od četiri Galilejeva satelita planete Jupiter i najveći prirodni satelit u Sunčevom sistemu zove se Ganimed. Nalazi se na 1.070.000 km od planete oko koje se obrne za 7,155 dana.
Do skora se mislilo da je Titan koji kruži oko Saturna najveći satelit u Sunčevom sistemu. Danas, posle prolaska "Vojadžera", znamo da je to Ganimed koji je sa prečnikom od 5.262 km veći i od dve planete: Merkura i Plutona. Njegova srednja gustina je 1,9 g/cm3, odlično odbija svetlost, a srednja temperatura mu je -130°C.
Viđen izdaleka podseća na naš Mesec, sa nepravilnim tamnijim oblastima na svetlijoj pozadini. Velika kružna tamna oblast koja zahvata gotovo trećinu satelita, i ima 3200 km u prečniku, nazvana je Galilejeva oblast (Galileo Regio).
Slike sa velikom rezolucijom koje je napravio "Vojadžer", pokazale su koliko se Mesec i Ganimed razlikuju. Tamne oblasti nisu kao na Mesecu načinjene tokovima materijala sličnog lavi, nego su najstariji delovi satelita i gusto su prekrivene kraterima. Ove najstarije oblasti pretstavljaju originalne ledene površine satelita. Svetliji delovi Ganimedove površine prekriveni su snopovima paralelnih brazdi koje su široke 1 do 10 km i sa ivicama visokim, možda, i do nekoliko stotina metara. One se prostiru hiljadama kilometara, savijajući se i sekući se međusobno.
Voyager 2 je proleteo na samo 59.530 km od satelita te je na osnovu snimaka koji su tada načinjeni mapirano 80% površine sa rezolucijom od 5 km ili manje. Na Ganimedu postoji nekoliko različitih tipova terena. Tamna područja koja su prekrivena velikim brojem kratera i blagim udubljenjima zauzimaju oko 60% površine. Za tamna područja se smatra da predstavljaju ostatke najstarije površine.
Gustina satelita je oko dva puta veća od gustine vode. Površinu satelita čini led debljine do 100 km. Ispod ove kore je 400 - 800 km debeo sloj vode ili razmekšanog leda koji verovatno prekriva kameno jezgro.
Voyager 1 je otkrio da atmosfera na Ganimedu ne postoji. Jednostavno je otrgnuta Jupiterovom gravitacijom. Ukoliko ona i postoji mora biti izuzetno razredjena. U tom slučaju bila bi manja od sto hiljada milionitih delova Zemljine atmosfere tj. može se reći i da ne postoji.
Osnovni podaci o Ganimedu
Prosečna daljina od Jupitera 1.070.000 km
Prečnik 5.262 km
Period rotacije 7,1 dana
Površinska temperatura prosečna oko -130°C
Masa (g) 4.8 x 1025
Nagib 0,19°
Srednja gustina 1.94 g/cm3
Ekscentričnost orbite 0,002

KALISTO
Poslednji od Galilejevih satelita je Kalisto.
Oko Jupitera obiđe za 16,689 dana a prečnik mu je je 4.840 km. Sastoji se od gotovo jednakih delova stenja i leda, prljavo sive je boje i izbrazdan kraterima. Krateri su gusto poređani jedan do drugog i za razliku od ostalih satelita i planeta na njemu ne postoje ravnije oblasti "doline" ili "mora", u kojima su krateri poravnati kasnijim procesima. Vidi se da je Kalisto telo najgušće prekriveno kraterima u Sunčevom sistemu.
Na Kalistu se nalazi i ogromna struktura sa mnogo koncentričnih prstenova i sjajnom centralnom oblašću čiji je prečnik oko 300 km. Osam do deset prstenastih grebena koncentrično okružuju centar do rastojanja od gotovo 1.500 km. Ova struktura nazvana je Valhala. Prstenovi su mogli biti formirani dinamički usled sudara velikog tela ili su posledica kasnijeg prilagođavanja okolne površine.
Osnovne karakteristike
Prečnik 4.840 km
Srednja udaljenost od Jupitera 1.883.000 km
Siderička revolucija 16,689 dana
Srednja gustina 1,86 g/cm3
Ekscentričnost orbite 0,01
Nagib orbite 0,28 %
Masa (g) 1,08 x 1026
Back to top Go down
https://underground.niceboard.com
gorillaz
Admin
gorillaz


Broj poruka : 428
Godina : 37
Localisation : Uzice
Datum upisa : 2006-12-26

Sunchev sistem Empty
PostSubject: Re: Sunchev sistem   Sunchev sistem Icon_minitimeWed Jan 17, 2007 5:01 am

Sta su "NEO" objekti?
"Near Earth Objects" ("objekti blizu Zemlje") su, prema zvanicnoj klasifikaciji, asteroidi i komete, precnika od najmanje 1 km, cija putanja dovodi ove objekte u blizinu Zemlje, ili cak preseca njenu putanju, i time ih cini opasnim po Zemlju i narocito sam zivot na Zemlji. U naucnim krugovima, naime, smatra se da bi sudar Zemlje sa NEO objektom-asteroidom precnika od 1 km. doveo do globalne katastrofe na Zemlji, sto bi izazvalo propast civilizacije, pa i samog zivota na Zemlji, zbog zemljotresa, vulkanskih erupcija, kiselih kisa, efekta staklene baste (zamracenja Sunca uslede prasine i dima u atmosferi) i sl. a sto bi bilo direktna posledica sudara.
Da li se to vec desilo Zemlji?
U geoloskoj proslosti svakako da jeste. Uostalom, ako covek posmatra Mesec, primetice da je nas sused "izbusen" kao svajcarski sir (sto ga cini interesantnim za posmatranje). Na zemlji postoje mnogi dokazi o tome da ni nasa draga planeta nije imuna na ove svemirske posetioce. Interesantan je sajt na web adresi: www.hawastsoc.org/solar/eng/tercrate.htm#views sa fotografijama i blizim opisom tragova udara asterioda, do sada otkrivenih. Osim toga verujem da je siroko poznata teorija o tome da je upravo udar asteroida (tj. meteorita vecih razmera) na sadasnjoj teritoriji Meksika (poluostrvo Jukatan) razlog nestanka oko 70 % tadasnjih zivotinjskih i biljnih vrsta sa lica Zemlje, izmedju ostalih i dinosaurusa. U prilog ovoj teoriji nadjeni su brojni geoloski dokazi. Jedini, ljudskom pamcenju poznati dogadjaj ovog tipa je poznata "Tunguska eksplozija" iz 1908 godine.
Kakva je verovatnoca moguceg sudara Zemle sa "NEO"?
Sve je realtivno, sto rece Ajnstajn. Naime, prema naucnim procenama svakog dana Zemlja "postane teza" za oko 1000 tona materijala poreklom iz svemira, uglavnom prasine, ali i kamencica koji ne izgore u "sudaru" sa atmosferom. Sa aspekta zivotnog veka zemaljske civilizacije sanse za katastroficni sudar su male, ali ne i zanemarljive, ali dugorocno posmatrano sudar sa NEO ce se jednom sigurno desiti (ako ga covek i tehnologija ne sprece), jer statistika kaze da posmatrano na period od nekoliko hiljada godina, izgledi za takav nemio dogadjaj postaju znacajni. [procitajte PHA 1999 AN10]
Sta se preduzima za odbranu Zemlje?
Ovo je jedno od najznacajnijih pitanja po sudbinu Zemlje, kojem savremena nauka posvecuje maksimalnu paznju. Postoji citav niz profesionalnih organizacija i programa za pracenje, katalogizaciju i proucavanje ovih objekata. Da sada je ovih objekata katalogizovano oko 1000 (stalno se otkrivaju novi), a smatra se da ih ima mnogo, mnogo, vise. Narocito se prate tzv. PHA objekti (Potentially Hazardous Asteroids "potencijalno rizicni asteroidi") kojima se posvecuje posebna paznja. Spisak ovih objekata moze se naci na sajtu Minor Planet Centra: cfa-www.harvard.edu/cfa/ps/mpc.html, na kojem se izmedju ostalog moze naci i katalog ovih objekata koji ce u narednih 33 godine proci blizu Zemlje. Jedan od najpoznatijih poduhvata za pracenje NEO je "SPACEWATCH" (kao Baywatch, samo sto nema Pamele i plaze) i to na adresi: www.lpl.arizona.edu/spacewatch/, a dosta informacija moze se naci i na NASA-inom sajtu: http://neo.jpl.nasa.gov/ . Sto se tice "oruzja za obracun" sa eventualnim NEO uljezom, verovatno da se nesto u tom smislu u vojnim krugovima sprema, ali to vec nije tema naseg AM. Citaoci naseg lista opremljeni teleskopima, a zainteresovani za posmatranje asteroida, mogu naci obilje informacija, ukljucujuci i mape putanja vidljivih asteroida na sajtu casopisa Sky&Telescope www.skypub.com/sights/ (traziti asteroid page).
Najveci poznati asteroid i prvi koji je otkriven. Pronasao ga je 1. januara 1801. godine sa opservatorije u Palermu (Sicilija) italijanski astronom Djuzepe Pjaci (Giuseppe Piazzi, 1746-1826). Pjaci mu je dao ime po rimskoj boginji plodnosti i braka, zastitnici Sicilije.
Ceres ima precnik od 933 km, njegova masa iznosi jednu cetvrtinu mase svih asteroida zajedno. Jedan okret oko svoje ose Ceres nacini za 9 sati i kako mu se pri tom boja i sjaj tek neznatno menjaju izlazi da Ceres ima sferni oblik i da je uglavnom ceo sivkast. Spektar svetlosti odbijene od njegove povrsine ga svrstava u G klasu.
Orbita Ceresa lezi u glavnom asteroidnom pojasu na razdaljini 2,77 a.j. od Sunca. Magnituda u opoziciji dostize 6,9 a albedo mu je svega 9%.
Revolucija Ceresa oko Sunca traje 4,6 zemaljskih godina. (jun 1999)

Eros - drugi po velicini asteroid u blizini Zemlje, pripada porodici Amor. Njegova zapremina cini gotovo polovinu zapremine svih ostalih asteroida iz iste kategorije: NEO (Near Earth Objects - objekti u blizini Zemlje).
Eros je prvi NEO koji je otkriven. Za astronomiju je imao veliki znacaj jer je bio vrlo zgodan za merenje Sunceve paralakse i za detaljno merenje mase sistema Zemlja-Mesec. U periodu od nekoliko stotina godina nema opasnosti da Eros padne na Zemlju.
Eros je dobio ime po starom helenskom bozanstvu Erosu. To je bilo prvi put da se nekom asteroidu dodeli musko ime.
Back to top Go down
https://underground.niceboard.com
gorillaz
Admin
gorillaz


Broj poruka : 428
Godina : 37
Localisation : Uzice
Datum upisa : 2006-12-26

Sunchev sistem Empty
PostSubject: Re: Sunchev sistem   Sunchev sistem Icon_minitimeWed Jan 17, 2007 5:02 am

Crne rupe nastaju gasenjem zvezda.Posto se zvezde sastoji od gasova i to pretezno od vodonika (75%), dok samo vodonik sagorevaju one ostaju takve kakve su.Medjutim cim pocnu da sagorevaju neke od drugih gasova,tj. kad ponestane vodonika, one pocnu da se sire gutajuci sve pred sobom,a uz to odbacuju svoj omotac.Svaka zvezda koja se gasi naziva se supernova.Na kraju se sve pretvori u jedan ogromni prasak,a od sunca ostaje samo jedno malo jezgro koje je u dnosu na samu zvezdu mnogo manje.To jezgro sadrzi toliku gravitaciju da pocinje da se urusava i usisava sve u sebe pa cak i svetlost.Tako nastaje crna rupa.Veoma ih je tesko otkriti iz prostog razloga zato sto su crne.Otkrivaju se ili ako pocnu da gutaju neku zvezdu ili ako se nadju izmedju nas i neke zvezde,jer u tom slucaju stvaraju izoblicenja usled uvlacenja svetlosti od te neke zvezde.Nejvece zvezde se najbrze ugase i samim tim najbrze postaju crne rupe.Crne rupe su u stanju da progutaju zvezde,planete pa cak i citavu galaksiju.U samom centru nase galaksije se nalazi jedna od najvecih crnih rupa,kladim se da to niste znali.
Back to top Go down
https://underground.niceboard.com
gorillaz
Admin
gorillaz


Broj poruka : 428
Godina : 37
Localisation : Uzice
Datum upisa : 2006-12-26

Sunchev sistem Empty
PostSubject: Re: Sunchev sistem   Sunchev sistem Icon_minitimeWed Jan 17, 2007 5:03 am

Neke zanimljivosti - činjenice iz oblasti astronomije:

Brzina kretanja Meseca iznosi 1.023 kilometara u sekundi, a to je brže od puščanog zrna i otprilike jednako brzini modernih aviona lovaca.
Prosečna crna rupa godišnje proguta masu jednaku masi jednog Sunca
Astronomi procenjuju da u kosmosu ima oko 20 000 000 000 000 000 000 000 zvezda i oko 100 000 000 000.galaksija
Čovek težak 70 kg ima u sebi 7 kg vodonika.
Prosečna gustina svemira je oko 0,000.000.000.000.000.000.000.017 gr/cm2. Voda je oko 600 milijardi biliona puta gušća od svemira.
Saturnovi prstenovi imaju prečnik od preko 250.000 km, ali njihova debljina iznosi svega oko 1,5 km
Sada najstariji spejs šatl, Dicovery, napravio je 31 let u svemir i proveo u njemu 241,95 dana. Načinio je 3.808 orbita oko Zemlje i preleteo 158.859.429 km.
Američki spejs šatlovi su do sada napravili 114 letova u svemir, računajući i let šatla Dicovery koji je u toku.
Najduži astronautski letački staž ima ruski kosmonaut Sergej Vasiljevič Avdejev. On je u tri leta u svemiru proveo ukupno 747,6 dana.
Prvi živi organizmi na Zemlji pojavili su se u arhaiku koji je počeo pre 3,9 milijarde, a završio se do pre 2,5 milijarde godine. Prvi stanovnici naše planete nastali su u moru. Bile su to plavno zelene alge i bakterije.
Jezgro Zemlje je sačinjeno od gvožđa i nikla i ima prečnik od 3.400 km. Unutrašnji deo jezgra (oko 1.228 km u prečniku) je čvrst i zagrejan na čak 7.200° C. To je više nego na površini Sunca. Spoljni deo jezgra je u tečnom stanju, a prečnik mu je oko 2.260 km.
Okeani i mora sadrže oko 5 x 1016 tona soli.
Brzina rotacije Zemlje je 0,5 km/sec
Brzina revolucije Zemlje oko Sunca je 30 km/sec
Brzina Sunčevog sistema u Galaksiji je 250 km/sec
Brzina Galaksije u Lokalnoj grupi galaksija je 300 km/sec
Temperatura na Zemlji se kreće od -88° do 58° C.
Najniža temperatura je zabeležena na Antartiku (Vostok, jula 1983).
Najviša temperatura je zabeležena u Libiji (septembra 1922.)
Jedno od najčuvenijih pomračenja Sunca u istoriji dogodilo se 28. maja 585. Predvidao ga je Tales sa Sama i time se proslavio "širom sveta". Istina je međutim da je Tales imao pouno sreće u ovom predviđanju.
Površinska temperatura Sunca je 5.700° C
Na 2.750° C gvožđe kljuća
Na 1.535° C gvožđje se topi
Na 0° C voda se ledi
Na -79° C ugljen dioksid se zamrzava (suvi led)
Minus 89° C je najniža zabeležena temperatura na Zemlji (Antarktik)
Na -195,8° C azot ključa
Na -209,9° C azot se topi
7. maj 1911. Ernest Rutherford je javno prezentovao svoj model atoma. On je predhodno otkrio da se atom sastoji od kompaktnog pozitivnog jezgra oko koga se okreću negativno naelektrisani elektroni. Raderford je pokazao da je središnje jezgro veoma sitno i da je stoga materija sastavljena uglavnom od praznog prostora.
13. aprila dogodila se snažna eksplozija na Apolu 13.
Caltech - Kalifornijski tehnološki institut u Pasadeni; ima 28 nobelovaca, 47 nosioca nacionalne medalje za nauku i 11 za tehnologiju, 67 članova Akademije nauka, 31 člana Inženjerijske akademije, 80 članova Akademije nauke i umetnosti ... Godišnje se na Caltech upiše oko 2.000 studenata, a njegov budžet je par milijardi dolara.
Uran ima 21 do sada otkriven satelit.
Ove 2005. biće dva pomračenja Sunca, ali će se iz jugoistočne Evrope videti samo delić drugog pomračenja 3.oktobra.

Obeležavanje zvezda grčkim slovima uveo je nemački astronom Bajer (Johann Bayer) 1603. g. u svom kapitalnom delu, zvezdanom atlasu Uranomerija. Bajer je najsjajniju zvezdu obeležio sa alfa, sledeću po sjaju sa beta i tako dalje po redosledu.
Drugi sistem za označavanje zvezda dao je nešto kasnije engleski astonom Flamsted (Royal John Flamsteed). On je u svom katalogu objavljenom 1725. g. zvezde obeležio arapskim brojevima od 1 pa na dalje krećući se po sazvežđu u smeru porasta rektascenzijske koordinate.
18. marta 1965. Aaleksej Leonov čini prvi "svemirski hod". Aleksej Leonov (1934 - ) je prvi astronaut koji je 'hodao" u svemiru za vreme druge orbite letelice Vashod 2. Svemirska šetnja je trajala deset minuta.
Tri sjajne zvezde se nalaze u pojasu Oriona: Mintaka (desno), Alnilam (u sredini) i Alnitak (levo)
Iako se u literaturi navodi da je Galilej otkrio četiri velika Jupiterova satelita, bar jedan od ovih satelita posmatrao je golim okom još 364. godine pre Hrista kineski astronom Gan De. Verovatno je bio u pitanju satelit Ganimed jer je on najveći i najsjajniji Jupiterov satelit. Moguće je takođe da je kineski osmatrač video dva satelita veoma blizu jedan drugog.
Plejade su stare oko 100 miliona godina. Kao jato Plejade će postojati još samo oko 250 miliona godina; posle tog perioda raširiće se kao pojedinačne zvezde ili višestruki sistemi.
Pre 75 godina, 18. februara 1930.godine, Klajd Tombo objavljuje svoje otkriće planete Pluton.
Ove godine biće i dva pomračenja Meseca, ali ni jedno se neće videti iz naših krajeva.
Četiri osnovne sile u prirodi su:
1. Gravitaciona
2. Slaba nuklearna
3. Elektromagnetna
4. Jaka nuklearna
Jedan od najvećih radio-teleskopa na svetu nalazi se u Parkesu (Australija). Prečnik njegove antene je 64 metara. Ovo je bila glavna prijemna antena misije APOLO 11 1969. godine; misija Evropske agencije za svemir "GIOTTO" za susret sa Halejevom kometom je upravljana odavde; odavde je 1981. godine otkriven prvi pulsar van naše galaksije; odavde je 1963. precizno određen položaj prvog kvazara 3C 273.
Sunčeve pege se sastoje od vrelog gasa a izgledaju crne zato što se nalaze okružene mnogo toplijom fotosferom. Kada bismo nekako mogli da pomerimo pege sa Sunca (ili jednostavnije, zaklonimo svetlost fotosfere) pege bi izgledale vrlo sjajne, onoliko sjajne koliko i svako drugo telo zagrejano do temperature od 5.000 K.
14. januara 2005. sonda Hajgens sletela na Saturnov mesec Titan
2. januara 1959. lansirana je prva letelica koja je potom izašla izvan dominantnog uticaja Zemljine gravitacije. Bila je to Luna 1.
1. januara 1801. Đuzepe Pjaci otkrio prvi asteroid. Dao mu je ime Ceres, po rimskoj boginji plodnosti i braka, zaštitnici Sicilije.
Rimski papa Gregorius (Grgur) XIII je 24. februara 1582. godine obznanio reformu do tada postojećeg, julijanskog kalendara.
Tropska godina prosečno traje 365,24218967 dana. To je 365 dana 5 sati 48 minuta i 46 sekundi. U računima se uzima da tropska godina traje 8765,81256 časova ili 3,1567 x 107 sekundi.
Prve spiskove zvezda (njih nekoliko desetina) sačinili su Haldejci oko 2500 godina p.n.e. Spiskove zvezda prave i Egipćani. Nađeni su neki sačinjeni između 2000 g. p.n.e. i 1800 g. p.n.e.
Oko 4.000 g.p.n.e. u Vavilonskim gradovima i Egiptu koriste se prvi kalendari.

Oko 3.000 g.p.n.e. – na srednjem Istoku i u zoni Mediterana se razvija računaljka, abakus. Donekle sličan tip se već koristi u Kini.
Po grčkoj mitologiji, glavne vidljive zvezde Plejada (Vlašića) su 7 kćeri Atlasa i Pleione: Alcione, Asteropa (dvojna zvezda), Electra, Maja, Meropa, Tajgeta i Celena.
Leonidi spadaju u najbrže meteore. Oni putuju brzinom od oko 71 km/s. Ovakva brzina je posledica kretanja u susret Zemlji.

Najstariji zapis o Leonidima sačinjen je u Egiptu 901. godine.
Kometa Tempel-Tuttle je prošla svoj perihel 28. septembra 901, a 26. oktobra te godine zvezde su počele da padaju. U novije vreme veliko uzbuđenje Leonidi su doneli 1833. godine. Svojom silinom zaplašili su milione ljudi, ali s druge strane sa njima počinje da se rasvetljava misterija padajućih zvezda.
17. novembra 1966. zabeležen je obilnim pljusak Leonida koji ulazi u istoriju kao jedan od najjačih. Procenjuje se da je te godine maksimalna frekvencija bila 2.400 meteora u minutu ili 144.000 na sat (po nekim procenama i do milion)!
Najsjajnija zvezda na našem nebu je Sunce čija magnituda dostiže vrednost -26,72, zatim sledi Sirius (-1,46 m), Canopus (-0,72 m)
Sve do XVII veka univerzum se sastojao od zvezda, Sunca, Meseca i pet planeta (Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn). Naime, druga tela u svemiru čoveku nisu još bila poznata.
Dok se pomračenje Sunca vidi samo na ograničenom području na Zemllji pomračenje Meseca se vidi svuda gde je Mesec iznad horizonta.

Prvo i najstarije pomračenje Meseca koje se spominje u starim srpskim zapisima dogodilo se 22. juna 1461. Zatim slede pomračenja iz 20. februara 1570. pa 16. avgusta 1598. itd.
Masa Sunca čini 99.85% od mase čitavog Sunčevog sistema
Back to top Go down
https://underground.niceboard.com
gorillaz
Admin
gorillaz


Broj poruka : 428
Godina : 37
Localisation : Uzice
Datum upisa : 2006-12-26

Sunchev sistem Empty
PostSubject: Re: Sunchev sistem   Sunchev sistem Icon_minitimeWed Jan 17, 2007 5:03 am

Svetlosni zrak od Sunca do Merkura putuje 3,21 minuta, a do Plutona 5 sati i 48 minuta
Nama najbliža zvezda je Sunce. Nalazi se na 0,00001 sv.god. (oko 150 miliona kilometara) daleko.

Na drugom mestu su tri zvezde Kentaura: Proxima Centauri, Rigil Centauri i Alpha Centauri B, sve udaljene 4,93 sv. g. zatim dolazi Barnardova zvezda koja se nalazi na 5,94 sv.god.
Na Mesecu mora zauzimaju 16,9% od ukupne površine ovog satelita, ili 31,2% od površine nama bliže Mesečeve strane.

Na drugoj strani Meseca mora zauzimaju svega 2,6% površine.

Najveća "vodena" površina na Mesecu je Okean Bura. On zauzima prostor od 2.100.000 km2 i za oko 866.000 km je manji od Sredozemnog mora na našoj planeti. (Mesečeva mora su tamne velike površine za koje se nekada verovalo da su velike vode)
Sunce svake sekunde pretvori 700.000.000 tona vodonika u nešto manje od 695.000.000 tona helijuma.

Svake sekunde Sunce gubi oko 5.000.000 tona svoje mase u vidu energije zračenja.

Svega dvomilioniti deo te energije pogodi Zemlju ali i to je dovoljno za održavanje života na našoj planeti.

Zapremina svih mora i okeana na Zemlji je oko 1.375.500.000 kubnih kilometara.

Sva ta voda je teška oko 1,4 milijardi milijardi tona.

U toj vodi ima 45 miliona milijardi tona rastvorene čvrste materije.

Najviše je soli, tri četvrtine.

Računa se da rastvorenog zlata u morima i okeanima ima između 6 i 12 tona.
Svetlosni zrak od Sunca stigne do
Merkura za 3,21 min
Venere za 6,01 min
Zemlje za 8,31 min
Marsa za 12,67 min
Jupitera za 43,27 min
Saturna za 1,32 sati
Urana za 2,66 sati
Neptuna za 4,17 sati
Plutona za 5,48 sati
Još je Helenima bila poznata osobina sočiva da sakuplja Sunčeve zrake u jednu, vrelu, tačku.

Nešto kasnije, u I veku, rimski car Neron koristio je uglačan smaragd da bi posmatrao borbe u areni, jer je bio kratkovid.

Međutim, prve naočare su napravljene tek krajem XIII veka.
Prečnik naše galaksije iznosi oko 100 000 s.g

Prečnik Galaktičkog središta: 10 000 s.g.

Udaljenost Sunca od centra Galaksije: 28 000 s.g.

Broj zvezda u Mlečnom Putu: oko 200 milijardi

Masa Mlečnog Puta: između 750 milijardi i jednog triliona Sunčevih masa

Centar Galaksije leži u sazvežđu Strelca

Vreme potrebno Suncu da obiđe jedan krug oko centra galaksije iznosi 220 miliona godina (od nastanka do sada je obišlo 20 krugova), krećući se brzinom od 250 km/s.
Sveti kamen svih muslimana Caba (Kaaba) je deo jednog velikog meteorita, a takođe se isto smatra i za kamen koji se nekada nalazio u jednom grčkom svetilištu - Artemidinom hramu u gradu Efesu (mala Azija).

Milijarde meteoroida dnevno uđu u Zemljinu atmosferu - i to su samo oni koji se vide noću golim okom.

Meteor četvrte prividne veličine može težiti samo 0,02 grama i može imati prečnik od samo dva milimetra; meteor nulte prividne veličine obično teži jedan gram.

Meteoroid manji od 0,1 mm je suviše mali da bi izazvao svetlosni efekat.

Maksimalna brzina meteoroida koji ulazi u našu atmosferu je oko 72 kilometara u sekundi.
Svoje ideje o svemirskim letovima Ciolkovski je ponudio jednom naučnom časopisu 1903. godine. Međutim urednik časopisa nije našao da je rasprava vredna štampanja i ona će biti objavljena tek 1929. godine

1919. Godard je objavio knjigu "Način dostizanja ekstremnih visina". U knjizi je predložio raketu kao prevozno sredstvo do Meseca. Knjiga je izazvala šaljive komentare, a Godard je dobio nadimak "ludi mesečev profesor". Radovi ova dva naučnika temelji su današnje kosmonautike.
Merkur je Suncu najbliža planeta

Prvi identifikovan krater na Merkuru dobio je ime Kuiper.
Za početak julijanskog perioda usvojeno je podne (12 časova po UT) 1. januara 4713. godine pre naše ere po julijanskom kalendaru

Period se završava u 12 UT časova u ponedeljak 1. januara 3268. po julijanskom kalendaru, a što odgovara 23. januaru po gregorijanskom kalendaru.
Prvu sugestiju da Saturnovi prstenovi nisu čvrsti dao je J. Kasini 1705.

Teorijski ovo je potvrdio Maksvel 1875. dokazavši da bi takve prstenove gravitacija Saturna zdrobila.
Raketa je stari izum. Prvi put se pominje u XIII veku u jednom ilustrovanom kineskom rukopisu. Kinezi su je zvali "strela letećeg plamena", a koristili su je za bombardovanje Mongola u bici kod Pien Kinga 1232. godine. Da bi dosegle veću daljinu rakete su bile pričvršćene za obične strele.
Prva dvojna zvezda koja je otkrivena teleskopom je Mizar. Mizar se sastoji od dve komponente međusobno udaljene 14",5. Ovo otkriće pripada Ričoliju (1651).
Mizar je srednja zvezda u rudi Velikih Kola.

Pored Mizara, ali na većoj udaljenosti (700"), nalazi se još jedna zvezda: Alkor. Po tradiciji, ko je u stanju golim okom da pri vedrom nebu vidi i Mizar i Alkor - ima dobar vid.
Prvu potvrdu postojanja međuzvezdane materije u našoj Galaksiji dao je Hartman 1904. na osnovu proučavanja spektra zvezde Delta Oriona.

Planetarne magline nisu ni planete ni magline, već male vruće zvezde u poodmaklom stadijumu evolucije okružene oblakom razređenog gasa.
Prva fotografija oblaka Venere iz blizine načinjena je 5. februara 1974. Nju je snimila sonda Mariner 10 dok je prolazila pored Venere na putu do Merkura.

Najniža tačka na Veneri je Diana Chasma, 2 km ispod srednjeg nivoa i 4 km ispod okolnog područja.
Prvi otkrivieni asteroid je 1 Ceres. Otkrio ga je Đ. Pjaci, 1. januara 1801.

Prvi asteroid otkriven fotografskim putem je 323 Brucia. Otkrio ga je Max Wolf 20.12.1891. godine.

Prvi otkriveni asteroid koji potiče iz prostora unutar Marsove orbite je 433 Eros.
Najstarije poznato posmatranje Merkura, prema Ptolemeju, učinjeno je 15 novembra 265. g. pre n.e.

Platon u Republici (X, 14) pominje žućkastu boju Merkura (osmatrači uglavnom ovu planetu vide kao beo disk).
Back to top Go down
https://underground.niceboard.com
gorillaz
Admin
gorillaz


Broj poruka : 428
Godina : 37
Localisation : Uzice
Datum upisa : 2006-12-26

Sunchev sistem Empty
PostSubject: Re: Sunchev sistem   Sunchev sistem Icon_minitimeWed Jan 17, 2007 5:04 am

Merkurove faze prvi je uočio Hevelius
Prva kometa za koju se zna da je pala na Sunce bila je 1979 XI. Ona je pogodila našu zvezdu 31.avgusta 1979. Naravno, komete od najstarijeg doba povremeno padaju i na Sunce.

Enkeova kometa ima najkraći orbitalni period od svega 3,3 godine.
U toku jedne godine moraju se dogoditi najmanje dva pomračenja i to oba Sunčeva.

Najčešće se javljaju dva Sunčeva i dva Mesečeva pomračenja.

Najveći broj pomračenja u toku godine je sedam: tri Mesečeva i četiri Sunčeva ili dva Mesečeva i pet Sunčevih.

Najveći broj Sunčevih pomračenja je pet, a Mesečevih tri. Međutim u jednu godinu na može da se smeste sva ta pomračenja.
Prvu letilicu ka Veneri uputili su Sovjeti 12.02.1961. Zvala se "Venera 1". Pored planete je proletela na 100 hiljada kilometara.

Sovjeti su prvi i pogodili Veneru i to 01.03.1966. "Venerom 3" (lansirana 16.11.1965.)
Najkraći dan u Sunčevom sistemu izgleda da ima Jupiter 9,9 sati.

Merkur ima najduži dan. Njegov dan traje 176 naših, zemaljskih dana.
Najprostranije sazvežđe je Hidra koja na nebu zauzima 1.303 kvadratnih stepeni.

Najmanje sazvežđe je Crux sa svega 68 kvadratnih stepeni

Sazvežđe sa najviše zvezda iznad druge magnitude je Orion (5), a sa magnitudom iznad 4 je Ursa Major.
Prvu mapu Venere načino je F. Bjankini (Francesco Bianchini) 1727. Međutim, reljef koji je Bjankini video bio je iluzija. Na Veneri ne postoje mora i kontinenti.

Prvi izveštaj o postojanju Venerinog satelita dao je Đovani. Kasini (G. D. Cassini) 18. avgusta 1686. I u narednom veku bilo je sličnih izveštaja, mešutim, danas znamo da Venerea nema prirodnog satelita.
Prvi pokušaj da se na Mesec uputi sonda bio je 17. avgusta 1958. Tog datuma su Amerikanci lansirali letilicu Able 1. Međutim ovaj pokušaj je bio bezuspešan.

Prvi uspešan let ka Mesecu načilili su Sovjeti sa Lunom 1 koja je lansirana 2. januara 1959. Letilica je proletele pored Meseca i na Zemlju poslala niz dragocenih podataka.

Prvo uspešno "gađanje" Meseca zabeleženo je 13. septembra 1959. kada je sovjetska Luna 2 pala na naš satelit.
Prvi objekat (M1) u svoj katalog Šarl Mesije je uneo 28.8.1758.

Poslednji objekat, M110, unesen je u Mesijeov katalog 1966.

Prvo izdanje Mesijeovog kataloga objavljeno je 1771. i sadrćalo je 45 objekata.
Prvi proračun tranzita Venere preko Sunca načinio je Kepler 1627. On je tada izračunao da će do tranzita doći 6. decembra 1631.

Na ideju da se tranzit Venere iskoristi za merenje dužine astronomske jedinice prvi je došao Edmond Halej.
Najstariji sačuvani zapisi o osmatranju Venere potiču iz Vavilona, a nalaze se na tzv. Venerinoj beležnici (sada u Britanskom muzeju).

Veneru pomnije i Homer u Odiseji (XXII, 318). Za Homera Venera najlepše sija od svih zvezda.
Najviši atmosferski pritisak na Marsu, 8,9 milibara, izmeren je na dnu basena Hellas.

Pritisak na najvišoj Marsovoj planini, na vulkanu Olympus Mons iznosi manje od 3 milibara.
Na nebu postoji ukupno 88 sazvežđa. Severno od nebeskog ekvatora nalazi se 29 sazvežđa, a južno od nebeskog ekvatora je 46 sazvežđa. 13 sazvežđa leže sa obe strane nebeskog ekvatora.
Prve satelite Urana otkrio je Heršel 11. januara 1787. Bili su to sateliti Oberon i Titania.

Prvi pokušaj da posmatra tranzit neke komete preko Sunca načinio je 18. i 19. maja 1910. američki astronom F. Ellerman. On je otputovao na Havaje da odatle posmatra tranzit Halejeve komete pod njapovoljnijim uslovima, ali u svojoj nameri nije uspeo.Postoji tačno 110 objekata u čuvenom "Katalog maglina i zvezdanih jata" Šarla Mesijea.

Prvo izdanje ovog kataloga se pojavilo 1771. a sadržavalo je 45 objekata.

Svoj sadašnji oblik katalog je dobio 1966. kada mu je dodat poslednji objekat, M 110. Do toga je došlo nakon što je taj objekat pronađen na Mesijeovoj mapi objekta M31.
Prstenove oko Jupitera otkrio je Vojadžer. Zapravo postoji samo jedan glavni prsten koji se pruža na razdaljini između 122 hiljade i 129 hiljada km od centra planete. Prsten se izdiže iznad oblaka Jupitera nekih 50.000 km.

Prvi astronom koji je upotrebio izraz 'pustinja' za neka područja na Marsu bio je W. H. Pickering. Bilo je to 1886. godine.
Prva precizna mapa Venere napravljena je putem radara sa sonde Pionir decembra 1978. Tada je mapirano oko 80% Venerine površine.

Prva sonda koja je upućena ka Veneri bila je ruska Venera 1, lansirana 12. februara 1961. Međutim to nije bila uspešna misija pošto je kontakt sa sondom izgubljen na oko 7,5 miliona kilometara od Zemlje
Sunčeva korona je golim okom vidljiva jedino za vreme totalnog pomračenja Sunca.

Sunčeva korona leži iznad hromosfere.

Temperatura Sunčeve korone iznosi 2 miliona stepeni po Celzijusu.

Gustina korone je Sunca iznosi tek milioniti deo milionitog dela gustine atmosfere Zemlje na površini mora.
Prva neutronska zvezda je otkrivena 1967. Nju je uočila Džozelin Bel (Jocelyn Bell, kasnije dr Jocelyn Bell-Burnel) radeći u Kembridžu na radio istraživanjima.

Zvezda sa najvećim poznatim prividnim kretanjem je Barnardova zvezda. Nju je uočio E. Barnard juna 1916. Godišnje prividno kretanje ove zvezde iznosi 10",31 te za 180 godina ona prevali rastojanje po nebu jednako prividnom prečniku punog Meseca.
Najstarije pomračenje Meseca o kome postoji pisani trag dogodilo se 29. januara 1135. pre n.e. a zapis je sastavljen u Kini.

Aristotel iz posmatranja pomračenja Meseca zaključuje u svom čuvenom delu "O nebu" da je Zemlja loptasto telo jer je senka koju baca na Mesec prilikom pomračenja zaobljena.
Aurora, polarna svetlost, na severnoj hemisferi zove se Aurora Borealis, a na južnoj Aurora Australis.

Naziv aurora potiče od francuskog astronoma P. Gasendija koji je ovu pojavu posmatrao 12. novembra 1621.
Neptun je prva planeta koja je otkrivena na osnovu matematičkih proračuna.

Prvo osmatranje Neptuna čini se da pripada francuskom astronomu Lalaendu. On je planetu posmatrao 8. i 10. maja 1795. ali je mislio da posmatra zvezdu.
Najveći krater na Mesecu je krater Bailly. Njegov prečnik iznosi 294 km.

Najdublji krater na Mesecu je krater Newton. Njegovo dno leži 8,85 km ispod vrha okolnog zida, a zid se uzdiže 2,25 km od okolnog tla.

Prvi dobar opis aurore dao je K. Gesner iz Ciriha opisujući auroru od 27. 12. 1560.

Prvu auroru južnog pola opisao je Kapetan Kuk 20.2.1773.
Prva sonda koju su Amerikanci uputili ka Mesecu bila je Able 1, 17. avgusta 1958. Raketa je nakon 77 sekundi dostigla visinu od 20 kilometara i eksplodirala.
Prvo tačno objašnjenje prirode Saturnovih prstenova dao je Kristijan Hajgens 1655. Međutim, u to vreme, postojanje prstena oko neke planete, bila je vrlo neobčna i smela ideja i tek 1665. astronmi će je prihvatiti.
Prvi zapis o posmatranju Saturna potiče iz sredine sedmog veka pre naše ere, a sačinjen je u Mesopotamiji.

Kopernik je prvi put posmatrao Saturn 26. aprila 1514....a Tiho Brahe 18. avgusta 1563.

Prvo teleskopsko osmatranje Saturna pripada Galileju sredinom jula 1610.
Prvi pokušaj da pošalju letelicu do Marsa načinili su Rusi 1962. Sonda se zvala Mars 1

Prvi uspešan let do Marsa imale su SAD sa svojim Marinerom 4
Prvi asteroid koji je dobio muško ime je 433 Eros

Postojanje pukotina u glavnom asteroidnom pojasu predvideo je 1857. američki matematičar i astronom Daniel Kirkvud (Daniel Kirkwood) što je 1866. i potvrdjeno.

Prvo osmatranje nekog kratera na Marsu pripada E. E. Barnardu. On je krater posmatrao 1892. sa teleskopom od 36 inča na Likovoj opservatoriji. Međutim Barnard svoje osmatranje nije publikovao iz straha da bi bio ismejan.
17. decembra 1900. u Parizu je ponuđena nagrada od 100 hiljada franaka onome ko prvi uspostavi kontakt sa nekim vanzemaljskim bićem. Nagrada je, međutim, izuzimala kontatk sa Marsovcima jer se u to verme smatralo da je taj kontakt isuviše lak zadatak i da je samo pitanje dana kada će do njega doći.

Prva poznata panika zbog Marsa desila se 1719. Tada je Mars bio u perihelnoj opoziciji i to toliko sjajan da su ljudi od njega poverovali da je kometa koja će da udari u našu planetu.

Nemački matematičar K. F. Gaus je oko 1802. sugerisao da se u Sibirskim tundrama izgrade velike geometrijske figure koje bi stanovnicima Marsa bile znak o našem postojanju.

1819. J. fon Litov iz Beča predlagao je slanje signala Marsovcima paljenjem vatri u Sahari, a Šarl Kros (Francuska) je imao ideju da se pomoću velike lupe usmere Sunčevi zraci na pustinje Marsa i tako iscrta poruka.

Prvu ozbiljnu sugestiju da Marsovi sateliti mogu biti veštačkog porekla izneo je 1959. ruski astrofizičar I. Šklovski. Iz pogrešnih podataka o spiralnom kretanju Fobosa ka planeti Šklovski je zaključio da je taj satelit šupalj.

Prvi dokaz da Fobos ima nepravilan oblik potiče od Marinera 7 koji je 1969. snimio senku ovog satelita na Marsu.
Back to top Go down
https://underground.niceboard.com
gorillaz
Admin
gorillaz


Broj poruka : 428
Godina : 37
Localisation : Uzice
Datum upisa : 2006-12-26

Sunchev sistem Empty
PostSubject: Re: Sunchev sistem   Sunchev sistem Icon_minitimeWed Jan 17, 2007 5:04 am

Prvi koji je pomenuo eventulno postojanje Marsovih satelita bio je Dž. Svift u knjizi 'Guliverova putovanja' 1727.

Nešto kasnije, 1750. i Volter u jednoj priči pominje dva Marsova satelita. U 18. veku verovanje da Mars ima dva satelita zasnivalo se na prostoj logici po kojoj ako Zemlja ima jedan satelit a Jupiter 4 (tada se još nije znalo za postojanje ostalih) onda Mars mora da ima bar dva.

Prvo sistematsko traganje za Marsovim mesecima vršio je V. Heršel 1783, ali bez uspeha.

Marsove satelita je pronašao Asaph Hall 11. i 17. avgusta 1877. godine.

Najveći osmatač Marsovog kretanja pre otkrića teleskopa bio je danski astronom Tiho Brahe. Tiho je 20 godina osmatrao i beležio kretanje Marsa: od 1576. do 1596. godine

Upravo ovi osmatrački podaci omogućili su Kepleru da objavi svoj prvi zakon kretanja planeta (1609.) po kome se planete kreću eliptičnim putanjama.

Prvu naučnu primedbu o postojanju Marsove atmosfere dao je Heršel 1783. Posmatrajući prolaz jedne zvezde iza Marsa on je došao do zaključka da Marsova atmosfera mora biti vrlo retka.

Prvu dobru procenu nagiba Marsove ose rotiranja dao je takođe Heršel. Po njemu Mars je nagnut 28 stepeni što je smo za 4 stepena više od tačne vrednosti.

Marsova zvezda Severnjača je Deneb (najsjajnija zvezda sazvežđa Labud).

Prvu poznatu procenu rastojanja između Zemlje i Sunca dao je Aristarh sa Samosa (270. pre nove ere). Po njemu Sunce je udaljeno oko 4.800.000 km. Ptolomej (oko 150. g. n.e.) je ovu razdaljinu procenio na 8.000.000 km. Kopernik je oko 1543. smatrao da je Sunce udaljeno samo 3.200.000 km, a Kepler 1618. g. 22.500.000 km.

Prvu prilično tačnu procenu dao je Đ. Kasini 1672. Po njemu Sunce je od nas udaljeno 138.370.000 km. Inače srednja razdaljina Sunca od Zemlje je 149.597.900 km.

Prvi koji je teleskopom posmatrao Mars bio je Galilej i to 1610. Slavni naučnik tada nije uspeo da opazi nikakve detalje na planeti. To je pošlo za rukom tek Kristijanu Hajgensu 28. novembra 1659. On je tada uočio Syrtis Major, a crtež koji je tom prilikom načinio pomogao je da se uoči Marsova rotacija.

Hajgens je prvi koji je prilično precizno utvrdio vreme Marosve rotacije i to 1. decembra 1659. On je tada izračunao da se Mars obrne oko svoje ose za 24 časa.

A prvu zaista preciznu vrednost o rotaciji Marsa dao je Đ. Kasini: 24h 40m.

Kasini je bio i prvi ko je zapazio Marsovu polarnu kapu i to 1666. (postoji pretpostavka da je Hajgens takođe uočio polarnu kapu i to 1656. ali taj podatak je sumnjiv)
28. godine pre nove ere u Kini sačinjen je verovatno prvi zapis o Sunčevim pegama. Pojava je opisana kao 'isparenje veličine novčića'.

Prvo teleskopsko osmatranje pega objavio je J. Fabricijus, holandski astronom 1611. ali je pege posmatrao verovatno još 1610. Šajner je pege uočio marta 1611. dok je Galileo tvrdio da je pege posmatrao novembra 1610. (oko prvenstva je nastala čitava, vrlo žučna polemika). Galilej je u osnovi tačno objasnio suštinu pega, dok je Šajner smatrao da su pege tamna tela koja se kreću oko Sunca na bliskom odstojanju. Kasini je mislio da su pege planine koje izviruju kroz sjajnu površinu Sunca.
Prvu teleskopsku mapu Meseca nije načinio Galilej, kako se obično misli, već je englski metematičar iz Oksforda Thomas Harriot. Heriot je sa crtanjem Mesečevog reljefa uz pomoć teleskopa počeo jula 1609. i načinio je više crteža. To su bili crteži pojedinih područja satelita koji je Heriot nešto kasnije objedinio u jedinstvenu mapu celog Mesečevog diska. Na toj mapi nalazile su se konture mora i još pedestak detalja. Galilej je za Heriotom kasnio svega nekoliko meseci. On je prvi put Mesec posmatrao kroz svoj durbin avgusta 1609. a svoje crteže isto tako pojedinih područja satelita (pri različitim fazama) objavio je početkom 1610.
Back to top Go down
https://underground.niceboard.com
Sponsored content





Sunchev sistem Empty
PostSubject: Re: Sunchev sistem   Sunchev sistem Icon_minitime

Back to top Go down
 
Sunchev sistem
Back to top 
Page 1 of 2Go to page : 1, 2  Next

Permissions in this forum:You cannot reply to topics in this forum
4um Uzice :: Opshti deo :: Nauka-
Jump to: